„Mrkonjićke novine“ 1974. godine kritički pišu o gastarbajterima iz tog kraja koji „zaboravljaju svoje obaveze, duže vrijeme ne javljaju se svojim porodicama, niti dolaze, niti šalju novac...“
Te godine, sa područja opštine Mrkonjić Grad oko 2.000 radnika nalazilo se na privremenom radu u inostranstvu. Velika većina njih redovno je posjećivala svoje porodice u rodnom kraju i slala novac ukućanima, roditeljima, ženama, djeci... Međutim, jadan broj gastarbajtera „zaboravio“ je svoje obaveze, ne samo prema društvu, nego i prema svojim najbližima, pišu „Mrkonjićke novine“.
„Ima već duže vremena, oni se ne javljaju svojim porodicama, niti dolaze, niti šalju novac. Na taj način ne samo što su svojim porodicama zadali dosta brige oko saznanja jesu li živi i zdravi, nego su svoje porodice doveli u tešku materijalnu situaciju. Ovdje se ponajčešće radi o ženama i djeci: mnoge od tih žena tako su postale i otac i majka svojoj djeci, glava porodice, koja se mora snalaziti kako zna i umije da bi prehranila djecu, nabavila im knjige za školu, obula i odjela.One se obično obraćaju rođacima i prijateljima za pomoć, a kada ta pomoć jednom izostane, zakucaju na vrata referenta za socijalnu zaštitu Skupštine opštine. Kako nam je izjavio spomenuti referent, takvih desetak slučajeva zabilježeno je u posljednjih godinu-dvije dana.Teško je ući u suštinu motiva zbog kojih su ti naši zemljaci zaboravili svoje najbliže“, pišu „Mrkonjićke novine“ 28. decembra 1974. godine.
KO SU GASTARBAJTERI?
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i tadašnja Zapadna Njemačka potpisale su 1968. godine tzv. Gastarbajterski sporazum o mogućnosti zaposlenja radnika iz Jugoslavije u Njemačkoj, čime je zvanično počela era masovnog ekonomskog iseljavanja ljudi iz naših krajeva u tu zemlju.
Potpisivanje ovog sporazuma dovelo je do toga da se u roku od samo nekoliko godina formira svojevrsna nacionalna manjina u SR Njemačkoj, a već 1972. godine više od 800 hiljada jugoslavenskih radnika nalazilo se na radu u Njemačkoj, predstavljajući najveću grupu stranaca u Njemačkoj.
Plan jugoslavenskog rukovodstva bio je da se pošalju u inostranstvo ljudi iz nerazvijenih područja, kako bi se riješio problem nezaposlenosti. Svi radnici otišli su da bi se vratili, ali do toga uglavnom nije došlo. Prvih godina najviše su odlazili ljudi iz malih, najčešće seoskih sredina, da bi, kako je vrijeme prolazilo, Jugoslaviju napuštao i sve veći broj kvalifikovanih i visokokvalifikovanih radnika.
Talas iseljenja započet 1960-ih godina nikada nije ni prestao pa je Njemačka i danas san i želja mnogih iz zemalja bivše SFRJ...
(Mondo.ba)
