Banjalučka grupa Basdans pobijedila je juna 1986. na muzičkom festivalu u Sobotici i to ispred veličina kao što su Van Gogh, Fit, Boye... Prisjetimo se tog sjajnog događaja!
Prvobitno je Basdans trebalo da nastupi u revijalnom dijelu ovog čuvenog muzičkog festivala, ali su u zadnjem momentu organizatori odlučili da ih "skinu" sa revijalne liste. Za utjehu, ponudili su im da se eventualno prijave za takmičarski dio, a bend je to teška srca i učinio, što se kasnije pokazalo kao odlična odluka!
Na konkurs za takmičarsko veče festivala Omladina '86 pristiglo je 250 kaseta iz cijele Jugoslavije, sa oko hiljadu kompozicija, a selekcioni žiri je odabrao 12 učesnika: Tam-tam, Komandosi, Vatrene kočije, Mirage, Tihamer Balint i Monika Šoš, Fleke, Fit, Kowalski, Boye, Van Gogh, De gazelas i Basdans. Konkurencija je bila nevjerovatna, međutim, Banjalučani su set svojih pjesama odsvirali fantastično i na kraju osvojili prvu nagradu žirija i publike, i to ispred Fit-a i Van Gogh-a!
Gitarista Basdansa Denis Gajetić u knjizi Suada Junuzovića "Vrijeme izlazećeg sunca" opisao je veliko iznenađenje koje je mlade Banjalučane "zadesilo" tog 21. juna 1986. u Subotici.
"Mi smo mislili da nemamo nikakve šanse, pa smo ovaj nastup shvatili više kao probu sa puno publike. Naša tonska proba je bila grozna, ništa nije štimalo i sve je odzvanjalo, pošto je Sina, naš tadašnji bubnjar, bio veoma jak udarač. Veoma rano smo se uspjeli sprijateljiti sa svima, čak smo uspjeli da odigramo malo fudbala nakon tonske probe.
Nastupili smo negdje u sredini i atmosfera je bila kipuća. Na početku smo izveli 'Prašnjavo srce'. To je pjesma u fanki stilu do refrena, a refren je bio bez bubnja, samo harmonijsko pjevanje i malo atmosferskih zvukova. Na naše opšte iznenađenje, sva je publika počela da pjeva sa nama - 'njeno ime ostaje, njene oči ne gube boje'.
To je bilo nešto fantastično... Nastavili smo sa 'Čovjek od kamena' koja je osvojila ostatak publike, tako da smo na kraju dobili ogromne ovacije. Meni je čak gitara uspjela da spadne sa kaiša u pola sola, ali je to prošlo nezapaženo. Poslije toga sve je bilo normalno i mi smo išli da gledamo druge bendove.
Gledali smo Oktobar 1864, koji su bili gosti večeri, iz publike u prvom redu i ni slutili nismo šta se sprema. Kada smo se vratili, mene je neki novinar pitao da li znamo da smo pobijedili od strane žirija!Ja sam mu rekao da ne znam i požurio da se vidim sa ostalima da im kažem dobru vijest. Kad smo se svi sastali i kad smo izlazili na binu, tek smo onda saznali da smo pobijedili i po mišljenju novinara, kao i publike!
Bio je to lijep osjećaj, svi smo bili jako uzbuđeni..."
Grupa Basdans nakon trijumfa u Subotici imala ponude za izdavanje albuma iz Jugotona, PGP-a i Suzija, ali ugovor nikad nije realizovan, zbog nepomirljivih stavova članova benda i izdavača. PGP je, na primjer, insistirao da tekstove prepravi Marina Tucaković, a klavijature odsvira Oliver Mandić, što je Banjalučanima bilo neprihvatljivo... Par godina nakon toga Basdans prestaje sa radom.
"Nismo nikad postali respektabilan jugo-bend, ali smo zato bili najbolji demo bend za svagda. Postali smo kultni bend i imali smo fanove koji su nas cijenili i poštovali", zaključuje Gajetić.
(Siniša Stanić, Mondo)