• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Nevjerovatna priča: U SAD nekada slali bebe poštom! FOTO

Autor Siniša Stanić

Listajući stare novinske izvještaje saznajemo da je u SAD početkom 20. vijeka, punih šest godina, bilo potpuno legalno slati bebe i manju djecu poštom!

 Slanje beba poštom u SAD, Iz naftalina Izvor: Printscreen

Naime, 1913. godine poštanska služba SAD uvela je uslugu paketne pošte. Prije toga, svi paketi poslati poštom morali su da budu teški od 4 funte (1,8 kg) ili manje, a sa uvođenjem nove usluge ljudi su mogli da otpremaju sve ispod 50 funti (23 kg). Skoro momentalno, to je imalo neočekivane posljedice jer su neki roditelji počeli da šalju svoju djecu poštom!

Možda će vas zanimati

Prema istoričarki američkog Nacionalnog poštanskog muzeja Nensi Poup, prvi poznat slučaj bebe poslate poštom bio je 1913. godine kada su gospodin i gospođa Džesi Bož iz Glen Ista, Ohajo, otpremili svog sina od 10 funti (4,5 kg) do kuće njegove bake udaljene oko kilometar i po, plativši 15 centi poštarine i 50 dolara osiguranja (za slučaj da se nešto loše desi).

Izvještaji ne pokazuju da li je baka Bož primila svoju poštu u poštansko sanduče ili preko otvora za pisma, ali neobična priča ubrzo je dospjela u novine. U narednih nekoliko godina slične priče su povremeno izlazile na vidjelo jer su i drugi roditelji slijedili taj primjer.

Jedno dijete je putovalo u željezničkom poštanskom vagonu - petogodišnja Mej Pirstorf poslata je iz Grejndžvila u Luiston, Ajdaho, da posjeti svoju baku 19. februara 1914. godine.

 Slanje beba poštom u SAD, Iz naftalina
Mej Pirstorf
Izvor: Printscreen

Mej je bila nešto ispod granice težine od 23 kg, pa su njeni roditelji shvatili da bi slanje poštom bilo jeftinije nego da joj kupe kartu za voz. Prikačili su poštarinu, 53 centa u poštanskim markama, za kaput male Mej, a pa se ona vozila u poštanskom odjeljenju voza sve do Luistona. Nju je kući njene bake lično isporučio Leonard Močel, dežurni službenik pošte.

Tokom godina, ove priče su nastavile da se pojavljuju s vremena na vrijeme jer su roditelji povremeno uspijevali da svoju djecu "prošvercuju" poštom zahvaljujući poštarima porijeklom sa sela, koji su bili spremni da tako nešto dozvole. Neka djeca su otpremljena prilično daleko.

Možda će vas zanimati

Edna Nef (6) poslata je više od 1.000 kilometara od Pensakola na Floridi u Kristiansberg u Virdžiniji, gdje je živio njen otac. Konačno, 1915. godine nekoliko novina, uključujući Vašington Post, Njujork tajms i Los Anđeles tajms objavili su priče u kojima se navodi da je upravnik pošte zvanično odredio da se djeca više ne mogu slati poštom.

Iako bi se čudna praksa slanja djece mogla smatrati nekompetentnošću ili nemarom od strane poštara, to je više bio primjer koliko su se ruralne zajednice u SAD oslanjale na lokalne poštanske radnike i vjerovale im, piše portal rarehistoricalphotos.com, donoseći fotografije slanja beba poštom.

 (Mondo)

Možda će vas zanimati

Tagovi

Još iz INFO

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE