Nijemci su 1939. neprestano grmili o provokacijama Poljaka u pograničnom pojasu. U tim oblastima oni su sami palili poljoprivredna dobra i ambare, a paljevine pripisivali Poljacima. Ljeta 1939. njemačke novine bile su pune naslova o „poljskom teroru“...
Iako je većina Nijemaca 1939. podržavala Hitlera, teško da bi podnijeli još jedan veliki rat. Zato je njemački vođa svoje namjere o invaziji na Poljsku morao da prikrije, a najbolji način bio je da od Njemačke napravi žrtvu. Poljaci su morali da ispadnu agresori - tako bi bilo lakše da Nijemci podrže rat, a Poljska bi možda izgubila i podršku od svojih tadašnjih saveznika Engleske i Francuske.
Hitler je na sastanku 22. avgusta 1939. godine bio izričit - Poljska mora da nestane! Cijela priča dobila je potpuno obličje potpisivanjem čuvenog pakta Molotov-Ribentrop, kada su Nijemci dogovorili sa Sovjetima da podijele Poljsku.
Još ranije Nijemci su grmili o neprestanim provokacijama Poljaka u njemačkom pograničnom pojasu. U tim oblastima sami su palili poljoprivredna dobra, ambare i pripisivali paljevine Poljacima. Ljeta 1939. njemačke novine bile su pune naslova o „poljskom teroru“.
Ključni od tih insceniranih incidenata bio je napad 31. avgusta „poljskih ilegalaca" na njemačku radio stanicu u Glajvicu u Gornjoj Šleziji (na slici). „Pažnja! Ovdje Glajvic. Radio-stanica se nalazi u poljskim rukama" - nacisti su htjeli da ove riječi na poljskom jeziku obiđu svijet. U radio-stanici je nađen leš jednog od navodnih „poljskih napadača“, a u stvarnosti se iza čitavog napada nalazila u poljske uniforme maskirana SS-jedinica.
Iako prenos nije uspio u potpunosti, ovo nije smetalo u potpunosti pripremljenim njemačkim medijima da pokrenu histeriju. U sljedećih nekoliko sati sa radija su režali protiv Poljaka. Štamparske mašine radile su bez prestanka, a sa svih strana stizali su pozivi na osvetu. Dok su narednog jutra, 1. septembra 1939, Nijemci čitali te vijesti i pozive na rat, njemački tenkovi su uveliko prešli poljsku granicu. Počeo je Drugi svjetski rat – najveća klanica u istoriji čovječanstva...
(Siniša Stanić, Mondo)
