Beograd je od nacističke čizme oslobođen 20. oktobra 1944. godine. Među oslobodiocima grada nalazio se i naš znameniti književnik Branko Ćopić.
Njegova priča o tome kako je učestvovao u “Beogradskoj operaciji” ipak se malo razlikovala od priča drugih vojnika. Evo kako je to bilo, pravo iz pera slavnog pisca.
Drugi svjetski rat Branka Ćopića je zatekao u Đačkom bataljonu u Mariboru. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik, a kako se vrijeme oslobođenja primicalo dobio je i poseban zadatak - da ide za Beograd i krene sa pripremama za rad na prvom pionirskom listu.
Stići do Beograda u ono vrijeme nije bilo lako - Ćopić je putovao avionom pod neprijateljskom artiljerijom, ali je nekako stigao do sela Divci kod Valjeva gdje je bio privremeni aerodrom. A prava avantura tek ga je čekala.
Branko Ćopić nastavio je putovanje ka Beogradu i onda sreo pripadnike Crvene armije. Oni su imali kamion, ali su na njemu transportovali jedan desantni čamac. Ćopić nije imao kud - popeo se i tako je u Beograd ušao vozeći se putem - u čamcu!
“Kad smo izbili na Slaviju odjednom odozdo, od Terazija raspali mitraljez! Kako ono puknu, ja skočih u neku sporednu ulicu i onako u onom trku naletih na neku ženu, krupnu. Ja njoj u naručje upadnu, a ona mene stegnu, kaže: 'Oslobodioče naš!' Ajde, rekoh, izem ti oslobodioca”, prepričavao je Ćopić kasnije. Svoja sjećanja na dane oslobođenja Beograda Branko Ćopić je podijelio na talasima Radio Beograda 1974. godine.
(MONDO/Istorijski zabavnik)
