Region

Beograd obilježava godišnjicu osnivanja Pokreta nesvrstanih: Evo kako su promijenili istoriju i kako danas funkcionišu

Autor Vesna Kerkez Izvor mondo.rs

U Beogradu se danas obilježava 65. godišnjica prve konferencije Pokreta nesvrstanih.

Izvor: Profimedia

U Beogradu se danas obilježava 65. godišnjica prve konferencije Pokreta nesvrstanih zemalja. Skup u Palati "Srbija", koji počinje u 9.30 časova, otvoriće predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i potpredsjednica Ugande Džesika Alupo. Nakon plenarnog zasjedanja i niza planiranih bilateralnih susreta, šefovi delegacija zemalja učesnica simbolično će zasaditi drvo u Parku prijateljstva na Ušću.

Predsjednik Vučić je uoči sastanka poručio da će Beograd ponovo okupiti svjetske državnike oko univerzalnih vrijednosti, istakavši: "Istorija se sutra vraća tamo gdje je sve i počelo, u našem Beogradu, iz kojeg je prije mnogo godina poslata snažna poruka mira, jednakosti, uzajamnog poštovanja i razumijevanja među narodima".

Odlukom Vlade od prošle godine, 1. septembar se u Srbiji zvanično obilježava kao Dan nesvrstanih, a današnji skup je prilika da se potvrdi privrženost Povelji UN-a, međunarodnom pravu i multilateralizmu u rješavanju globalnih izazova.

Istorijat i nastanak Pokreta

Prva zvanična konferencija Pokreta nesvrstanih počela je tačno na današnji dan, 1. septembra 1961. godine, u zgradi tadašnjeg Saveznog izvršnog vijeća - današnjoj Palati "Srbija". Na njoj su učestvovali predstavnici 25 zemalja iz Azije, Afrike i Evrope, a na sam dan otvaranja beogradskog skupa, Moskva je, izražavajući protivljenje pokretu, izvršila nuklearnu eksploziju.

Korijeni organizacije sežu do konferencije u Bandungu (Indonezija) 1955. godine, kada su države izrazile želju da ne budu uvučene u ideološki sukob Istoka i Zapada. Termin "Nesvrstani" skovao je indijski premijer Džavaharlal Nehru 1954. godine. On je definisao pet postulata miroljubive koegzistencije (Pančšil) koje je prvobitno osmislio kineski premijer Džou Enlaj: uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, nenapadanje, nemiješanje u unutrašnje poslove, jednakost uz uzajamnu korist i miroljubiva koegzistencija. Uz Nehrua i Josipa Broza Tita, čija je zasluga za osnivanje bila ključna, istaknuti lideri bili su i Gamal Abdel Naser (Egipat) i Sukarno (Indonezija).

Ciljevi i globalni uticaj

Pokret je vremenom narastao na 120 zemalja članica i 17 posmatrača, predstavljajući 55% svjetske populacije i skoro dvije trećine članica Ujedinjenih nacija. Fokus je bio na borbi za nacionalnu nezavisnost, iskorjenjivanju siromaštva, ekonomskom razvoju i suprotstavljanju imperijalizmu, kolonijalizmu, aparthejdu i blokovskoj politici. Predsjednik Tito je ulogu nesvrstanosti video kroz aktivnu međunarodnu saradnju, ističući da koegzistencija ne podrazumijeva učmalost i puko "životarenje", već snažan uticaj malih i srednjih zemalja u okviru UN-a.

Evolucija kroz konferencije i unutrašnji izazovi

Konferencije su se obično održavale svake tri godine. Nakon Beograda, uslijedio je Kairo 1964. godine sa 46 država (gdje su dominirale teme arapsko-izraelskog i indijsko-pakistanskog sukoba), zatim Lusaka 1970. gde je pod uticajem zambijskog predsjednika Keneta Kaunde formirana stalna organizacija, te Alžir 1973. na kom se pokret suočio sa naftnim šokom i ekonomskim realnostima.

Ipak, zbog brojnog članstva, dolazilo je do ozbiljnih razilaženja. Dok su osnivači predstavljali izvornu ideologiju nesvrstanosti, tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka pokret je gubio kredibilitet usled uticaja država bliskih Sovjetskom Savezu. Na sastanku u Havani 1979. godine, pod vođstvom Fidela Kastra, raspravljalo se o "prirodnoj alijansi" sa SSSR-om. Pokret je doživio snažan unutrašnji udar iste godine kada je Sovjetski Savez napao Avganistan, oko čega su članice imale oštro podijeljene stavove.

Po završetku Hladnog rata, Pokret nesvrstanih morao je da pronađe novi smisao, preusmjerivši se na ekonomsku saradnju zemalja u razvoju i očuvanje nezavisnosti od velikih centara moći. Zemlje nasljednice Jugoslavije pokazale su malo interesovanja za pokret; Slovenija ga je napustila 2004. ulaskom u EU, dok Srbija i ostale bivše republike danas imaju status posmatrača. Jedina evropska država koja je ostala punopravna članica je Bjelorusija.