Milorada Jankovića (64) napao je roj stršljenova dok je sa sestrićem spremao drva u selu Ovčinja, a nakon više od 30 uboda završio je u užičkoj bolnici.
Prava drama odigrala se u selu Ovčinja kod Bajine Bašte, kada je roj stršljenova napao Milorada Jankovića (64). Ovaj mještanin sa sestrićem Goranom krenuo je da spremi drva za ogrev, kao što to obično i rade, ali sve se pretvorilo u događaj koji će pamtiti dok su živi.
"Traktorom smo valjke vukli do moje kuće, bili smo tu neko vrijeme. Stršljenovi su imali svoje gnezdo na jednoj suvoj trešnji. Kako smo prolazili tuda oni su valjda bili uznemireni i napali su, započinje svoju nesvakidašnju priču za RINU Milorad.
Dodaje da je samo u jednom trenutku osjetio kao da je neko košnicu izručio na njega, osjećao je ubode a potom i bol.
"To je osjećaj koji i ne može riječima de se opiše. Leđa više nisam osjećao, ja sam u trenutku pričao na telefon, odmah sam ga bacio i pokušavao nekako da se spasim. Sa glave sam ih sklanjao rukama, ali one na leđima nisam mogao da dohvatim. Sekunde su bile u pitanju. Sesrić je uzeo neku granu i počeo da ih tjera. On je alergičan, dobro je samo što njega nisu napali. kaže Milorad.
Kad su nekako uspjeli da rasteraju roj stršljenova, Goran i komšija Radivoje pozvali su Hitnu pomoć koja je odmah krenula na lice mjesta. Međutim, kako se vreme ne bi gubilo Goran je Milorada stavio u svoja kola i krenuli put Bajine Bašte kako bi se što pre sreli sa vozilom Hitne pomoći.
U sanitetu je bio doktor Nebojša Jovanović sa medicinskim osobljem. Kad smo stigli u Dom zdravlja uradili su sve što se radi u tim situacijama, a onda je konstatovano da ipak odem i u užičku bolnicu. Doktor Nebojša i medicinska sestra su bili sa mnom u pratnji i ja sam im neizmjerno zahvalan za sve što su uradili za mene, kaže ovaj mještanin sela Ovčinja.
U užičkoj bolnici primio je potrebne terapije i dobro se oporavlja, ali je Milorad jedan od rijetkih koji je uspio da preživi ovakav napad roja stršljenova.
Konstatovano mi je preko 30 uboda na cijelom tijelu, kad su me videli doktori u Užicu rekli su mi da sam za Ginisovu knjigu rekorda. Ja nijednog trenutka nisam gfubio svijest, ali bolovi koje sam osjećao bili su ogromni. Zaista sam svima zahvalan koji su mi pomogli u ovom teškom trenutku. Oprovak protiče kako treba, poručuje Milorad.