"Želim lično da se izvinim jer ne mogu da govorim u ime međunarodne zajednice, ali osjećam potrebu to da uradim upravo zbog načina na koji su UN djelovale na zaraćenoj teritoriji BIH, Hrvatske i Kosova", kaže kanadski general Mekenzi
"Srbi su bili najhrabriji vojnici i saveznici u Prvom svjetskom ratu, tako su snažno probijali liniju fronta da ni francuska konjica nije mogla da uhvati korak sa srpskim vojnicima. Imate toliko toga na šta treba da budete ponosni", rekao je general Mekenzi na predavanju "Osvrt na srpsko-kanadske odnose i savezničke veze" na Filološkom fakultetu u Beogradu, prenosi Kurir.rs.
"Bilo je lako predvidjeti i spriječiti rat u Bosni devedesetih da međunarodna zajednica pod okriljem Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija nije napravila seriju pogubnih i katastrofalnih grešaka", kaže o prvim danima rata koji je izbio na teritoriji bivše SFRJ.
"Želim lično da se izvinim jer ne mogu da govorim u ime međunarodne zajednice, ali osjećam potrebu to da uradim upravo zbog načina na koji su UN djelovale na zaraćenoj teritoriji BIH, Hrvatske i Kosova. To jednostavno nije bilo ispravno. Oni su napravili situaciju koja je bila predviđena tri godine ranije, a Srbi su postale žrtve tog propusta", kaže Mekenzi.
On navodi da je upravo od Kanađana nastala mirovna ideja UN-a:
"Kada je 1956. godine egipatski predsjednik Naser odlukom da nacionalizuje Sudanski kanal zapravo inicirao Hladni rat između Rusa i Amerikanaca, naš (kanadski) ministar spoljnih poslova došao je na ideju da postavi lagano naoružane snage između sukobljenih nacija kako bi ih razdvojio dok se ne postigne neki dogovor. Za to je dobio i Nobelovu nagradu. Po završetku Hladnog rata, sve do 1989. to je nekako uspijevalo, sa izuzetkom kada je prekinut konvoj sa briselskim unproforcima i 2.700 mirotvoraca je ubijeno."
Mekenzi je iznio svoje viđenje dešavanja u BiH 1991. i 1992:
"Ujedinjene nacije su spektakularno propale u Bosni i Hercegovini. Slovenija je objavila nezavisnost, potom i Hrvatska, što je bio izuzetan problem zbog ogromnog broja srpskog stanovništva koje je živjelo na njenoj teritoriji. UN i dalje računaju da je Hladni rat, pa su odlučili da pošalju svega 16.000 mirotvoraca na razmeđi Hrvata, Srba i muslimana. U to vrijeme izabran sam za glavnog komandanta jer ostala petorica generala dotad nisu bila na dužnosti u UN. Uprkos mojim preporukama Savjetu bezbjednosti, mi smo postavili Glavni štab u Sarajevo, iako nam je glavni kamp bio u Hrvatskoj. Došli smo u Sarajevo u petak 13. marta 1992. godine. Dvije nedjelje nakon što su muslimani upucali svatove u Sarajevu. Već 6. aprila BIH je priznata kao nezavisna država, a svi mi, 30 vojnika i 200 naših civilnih članova, shvatili smo da će izbiti rat. Čak smo pokrenuli i opkladu kada će tačno da počne. Rat je izbio sutradan u 14.30. Jedan od mojih majora dobio je opkladu od 12.000 dolara jer je potrefio tačno vrijeme."
Kaže da su obični vojnici mogli da predvide kada će da izbije rat, ali ne i međunarodna organizacija kao što je UN.
"Ostali smo zarobljeni, u klopci, u potpuno novoj zemlji, sa potpuno novom vrstom obaveza. Počeli smo sa razmjenom tijela između zaraćenih zona, obezbjeđivanjem kola hitne pomoći koja su prevozila ranjene i slične akcije. Nekoliko nedelja kasnije UN su mi naložile da premjestim naš štab u Beograd i tako smo napustili ljude kojima smo stvarno bili potrebni. Mi, vojnici, bili smo zaista nesrećni zbog toga i pokušali smo da osmislimo plan da se vratimo. Osmislili smo plan sa Radovanom Karadžićem i Alijom Izetbegovićem, da obezbjedimo aerodrom 30 dana i donesemo humanitarnu pomoć. Uspjeli smo u tome i isporučili smo najveću vazdušnu humanitarnu pomoć u istoriji, 200 tona hrane i lijekova. Isporučili smo sve u Sarajevo, ali je 80 odsto te robe završilo na crnom tržištu, po Beogradu i Zagrebu", navodi Mekenzi.
O komunikaciji sa nadležnima u UN on kaže:
"Od UN sam dobijao prilično glupe naredbe, koje nisam slušao. Ako mi vjerujete, dobio bih naredbu da mogu da ponesem nosače, ali ne i projektile, ili da donesem minobacače, ali ne i bombe... Mi, Kanađani, odbili smo takva naređenja i koristili smrtonosnu silu u obračunima sa snajperima u Sarajevu i van njega. Osamsto vojnika vraćeno je u Hrvatsku u mirovnu misiju i tada su UN donijele novu neopisivu odluku. Moji vojnici zamijenjeni su Egipćanima, Francuzima, Ukrajincima i Portugalcima. I tako je cijela ideja neutralnosti UN postala istorija. Egipćani su šurovali sa muslimanima, Francuzi sa Hrvatima, a Ukrajinci koliko-toliko sa Srbima. To je enromno pogoršalo situaciju na terenu."
Navodi i da nije bio popularan među bosanskim muslimanima.
"Oni su mislili da su jedina 'nacija' u BIH i da bi trebalo da se priklonim njima. Moj problem je bio što sam morao da se nosim sa dve frakcije. Jedna je bio Radovan Karadžić, a druga Mate Boban, koji je predvodio Hrvate. Prva frakcija nije imala zastavu ispred, niti ambasadora u UN, tako da nije postojao način da se vrši pritisak na njih u UN, zbog čega se situacija skroz otela kontroli i rat je nastavljen još par godina. Iz istog razloga su UN propale i u Ruandi i Somaliji", ispričao je kanadski general.
On navodi da je problem što je Srbija predstavljena loše za sve ono što se desilo u BIH.
"Profesionalni lobisti i stručnjaci za političke elite, koji danas takođe rade i za OVK, prenosili su spinovane informacije u Vašingtonu o onome što se dešavalo u Bosni i na Kosovu. Opravdanje za bombardovanje Jugoslavije bila je posljedica zapadne opsesije Slobodanom Miloševićem, a činjenica je da nikad nije osuđen u Hagu. Ali optužbe su bile opravdanje za bombardovanje. Tako da su UN učinile mnogo toga nepravednog i lošeg Srbiji i jedino šta mogu da vam kažem jeste da u slučaju nekog novog rata unajmite dobru sjevernoameričku firmu za lobiranje. To preporučujem kao general."
Mekenizi navodi da nikada nije svjedočio ni u jednom procesu u Hagu:
"Dao sam iskaz putem video-linka, ali ne za potrebe svjedočenja. Nisam učestvovao u suđenju Miloševiću, ali zvali su me da svjedočim u procesu Karadžića. I odbrana i optužba su me htjeli na svojoj strani, ali pošto sam im objasnio da bih u slučaju svjedočenja bio vrlo neprijatan, jer bih govorio otvoreno o tome šta su radile obe strane, i jedni i drugi su se povukli, tako da nikad nisam bio svjedok. Nije mi se dopala ideja Haga ni u početku, a ispostavilo se da je veoma pristrastan sud, što sam jednom izjavio u Skupštini UN u Njujorku. Mada mislim da je kao ideja dobra."
Mirovne trupe su takođe djelovale kao dobra ideja, ali...
"Svi pokušavaju da učine nešto dobro, ali problem je ukorijenjen u Savjetu bezbjednosti. Isporučili smo Sarajevu najveću vazdušnu humanitarnu pomoć u istoriji, 200 tona hrane i lijekova, ali je 80 odsto te robe završilo na crnom tržištu od Zagreba do Beograda", kaže Mekenzi.