Boško i Admira: Ljubav jača i od smrti

Ovi 25-godišnjaci, 18. maja 1993. godine, u pokušaju bijega od ludila koje je zahvatilo njihovu zemlju, ubijeni su na mostu Vrbanja, a njihova zagrljena tijela su na tom mjestu ostala i nekoliko dana kasnije.

Slika te tragedije obišla je svijet, a njihove ubice do danas nisu identifikovane.

Mladi i zaljubljeni, iako različitih nacionalnosti u vremenu kada je to bilo skoro pa nemoguće, pripremali su vjenčanje i bijeg iz nepodnošljive stvarnosti. Tog kobnog dana u popodnevnim satima, u nadi da će uspjeti da pobjegnu, jedan Srbin i jedna Bošnjakinja iz Sarajeva postali su Romeo i Julija.

Upoznali su se na sarajevskoj Olimpijadi, a prijateljstvo je ubrzo preraslo u srednjoškolsku ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate.

Njihovi roditelji podržavali su ovu ljubav. Zajedno su išli na ljetovanja, zimovanja i zabave - bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost, a onda im je sudbina na mostu, koji je Sarajevo dijelio na dva dijela, zauvijek prekinula snove.

Boško zbog Admire nije otišao iz Sarajeva, a iako su živjeli kilometrima daleko, viđali su se svakog dana.

Godinu dana nakon početka rata u BiH odlučili su da napuste grad i potraže bolji život negdje gdje njihova ljubav neće biti osuđivana i gdje neće morati da hodaju pognute glave zbog imena i prezimena.

Preko zajedničkog prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva te su 18. maja 1993. godine krenuli ka slobodi.

Vjerujući da je na snazi primirje, nisu čekali noć nego su krenuli u 17 sati, ali su stigli samo do Vrbanja mosta gdje je prvi metak iz snajpera pogodio Boška, a potom i Admiru.

Smrtno ranjena ona je dopuzala do mrtvog Boška, zagrlila ga i izdahnula. Njihova tijela su sedam dana ležala na istom mjestu jer su se nalazila na "ničijoj zemlji", a na kraju su ih izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici.

Po završetku rata su Admirini roditelji tijela prebacili u Sarajevo gdje su sahranjeni jedno pored drugog na groblju Lav.

O njima su pisali mnogi, i pjesme, i članke, i priče... Jedan od najpoznatijih članaka bio je onaj Kurta Šorka, koji je objavio Rojters 23. maja 1993. i koji je zatim obišao cijeli svijet.

"Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obe strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio", napisao je Šork.

Sarajevski Romeo i Julija, kako ih mediji u regionu najčešće nazivaju, simbol su zajedništva i suživota u glavnom gradu BiH, iako oni nemaju spomen-obilježje.

Pogledajte priču o ovoj "vječnoj ljubavi" koja je emitovana na RTS-u.