Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, a iza svakog uspješnog fudbalskog tima je njegov trener.
Fudbalske ideje, taktika, pravovremene i ključne izmjene, studiozna analiza protivnika, ali i sposobnost kreiranja kohezije u ekipi ili njegova psihološka snaga i kompetencija da stekne autoritet nad igračima, jako su važni faktori od kojih na koncu zavise i rezultati.
Takođe, potrebna je i doza sportske sreće, ali ukoliko se ponavlja, onda Fortuna i nije došla slučajno.
Pravilo koje važi u fudbalu je sljedeće: "Kad se pobjeđuje, trener ima najmanje zasluga, a kad kola krenu nizdbrdo, onda je prvi na udaru".
Mladen Žižović je na klupu Borca došao na početku sezone umjesto šampionskog trenera Vinka Marinovića s jasnom idejom i vizijom da napravi iskorak u Evropi, a uspio je da napravi najveći uspjeh u istoriji banjalučkog kluba.
I sam plasman u ligaški dio Konferencijske lige, a kamoli kasniji prolazak u nokaut fazu najmlađeg evropskog takmičenja, ni najoptimističniji navijači Borca nisu mogli da zamisle na početku sezone.
A sada je realnost dvomeč sa Olimpijom u februaru 2025. godine.
Razumije se, zasluge idu i klupskim rukovodstvima još iz perioda kad je Vico Zeljković postao predsjednik kluba pa do današnje vladajuće garniture, ali stručnjak iz Rogatice je poslije dvije nesrećne eliminacije u trenerskoj karijeri, zaslužio "treću evropsku sreću" i to baš na Gradskom stadionu u Banjaluci.
Svoj prvi evropski nastup kao šef struke, Žižović je napravio sa bijeljinskim Radnikom u sezoni 2019/20 u kvalifikacijama za Ligu Evrope.
Iako niko ni tada nije očekivao da Semberci mogu da se suprotstave neuporedivo bogatijem i kvalitetnijem slovačkom Spartaku iz Trnave, na banjalučkom Gradskom stadionu, gdje je utakmica odigrana jer stadion u Bijeljini nije ispunjavao uslove UEFA, njegov tim je pogocima Nedima Mekića i Velibora Đurića, aktuelnog šefa struke Radnika, šokirao favorizovane Slovake (2:0).
U revanšu u Slovačkoj, Radniku je nedostajalo samo par minuta da ode i korak dalje, ali je Kristijan Mihalek pogodio sembersku mrežu za 2:0 i odveo svoju ekipu u produžetke odnosno penale u kojima su uspjeli da izbace Žižovićev tim.
"Sigurno je da smo se spremali jako i igrali hrabro, u Banjaluci smo bili apsolutno bolji, možda smo mogli da završimo i sa 3:0. Spartak u toj utakmici nije uputio nijedan šut u okvir gola, ali je u revanšu bilo obrnuto. Statistički je to tako, mada nisam vidio neke izrazite prilike da su imali, više su to bili neki centaršutevi. Međutim, svaka čast. Primiti gol u 88. ili 89. minutu i još odbraniti dva penala gdje smo imali prednost...Mislim da se to zove sportska sreća, a da li to neko drugi zove težak rad ili drugo, mi nastavljamo dalje", rekao je Žižović poslije eliminacije.
Drugo nesrećno ispadanje aktuelnog kormilara Borca iz Evrope dogodilo mu se na klupi Zrinjskog naredne sezone i opet su penali bili kobni i to protiv kiparskog APOEL-a.
"Vidjeli smo sve nakon ovih 120 minuta, ušli smo u penal seriju, gdje nismo imali dovoljno sreće, znanja, ne znam ni ja čega... Ali mislim da smo bili bolji, pogotovo drugo poluvrijeme. Objektivno imali smo situaciju da pobijedimo u regularnih 90 minuta. Ostaje nam da pokušamo sljedeće godine, teško je sada iskontrolisati svlačionicu koja je potonula. Žao mi je, teška situacija, pogotovo biće teška noć, ali jednosdtavno se moramo okrenuti daljem radu. Možemo biti preponosni, ne sjećam se da je neka ekipa odigrala ovako dobro protiv renomiranog i organizovanog protivnika, falilo nam je malo...", izjavio je tadašnji trener Zrinjskog nakon bolnog poraza od Kiprana, kojima se nedavno revanširao pobjedom u Nikoziji s crveno-plavima (0:1).
A sve je počelo u albanskom Elbasanu, gdje je sreća nagradila i njega i njegov hrabri tim!
Žižovićev junak protiv Egnatije bio je mladi David Čavić, koji je pogodio posljednji jedanaesterac i odveo Banjalučane u narednu rundu kvalifikacija Lige šampiona, da bi ulogu heroja u kvalifikacijama za Ligu Evrope u produžecima protiv Ki Klaksvika preuzeo Holanđanin Bart Majers.
Ne bi bilo nezasluženo i da je Borac eliminisao Ferencvaroš u plej-ofu Lige Evrope protiv kojeg je takođe stigao do izvođenja penala, ali ovaj put je lutrija otišla na stranu Mađara, pa su Banjalučani morali da se zadovolje tzv. grupnom fazom Konferencijske lige.
Posljednji duel sa kiparskom Omonijom (0:0), Borac je odigrao taktički besprijekorno i bio je bliži osvajanju tri boda s obzirom da je promašio barem dvije-tri stopostotne šanse, ali slavlje na Gradskom stadionu je pokazalo da je i remi bio dovoljan za pisanje istorije.
Sada crveno-plavima na proljeće slijede ljubljanski "zmajčeki" protiv kojih Borac nema pozitivna iskustva od raspada nekada zajedničke države - na tri prijateljska meča nije zabilježio nijednu pobjedu - 2015. godine su odigrali neriješeno 1:1, tri godine kasnije su doživjeli poraz u Banjaluci (0:4), kao i 2019. godine rezultatom 3:2.
Međutim, pozitivan rezultat protiv Ljubljančana ima upravo Žižović, koji je vodeći Zrinjski u kvalifikacijama Lige šampiona eliminisao Olimpiju (3:2). Iako su "zmajčeki" dva puta vodili, njegovi "plemići" su uspjeli da pogocima Nemanje Bilbije najprije stignu prednost, a onda i da zabilježe trijumf u sudijskoj nadoknadi golom Josipa Ivančića.
Možda je i zbog te pobjede kad je čuo ishod današnjeg žrijeba Žižović bio zadovoljan iako su u igri bili Panatinaikos s kojim je Borac ove sezone remizirao u Banjaluci (1:1) i pomenuta Olimpija.
"Lakše je naravno, kad pogledate, da igramo sa Olimpijom nego sa Panatinaikosom. Blizu nam je, poznajemo protivnika, nemamo dugo putovanje. Podjednakih smo kvaliteta i šansi u nekoj projekciji. Kada bi igrali sa Panatinaikosom sigurno da bi šanse bile manje. Imamo dovoljno vremena da napravimo dobru pripremu, analizu i da se upoznamo sa njihovim kvalitetom. Tako da očekujemo da imamo određenu šansu za prolaz dalje što bi za nas bila još jedna fenomenalna stvar. Ima vremena još do te utakmice, od danas smo zvanično na odmoru. Dobro ćemo se odmoriti, pripremiti za sve što nas čeka u narednoj polusezoni", poručio je Žižović.
Ne znamo da gledamo u pasulj pa ne znamo ni kakvo će biti proljeće Banjalučana, ali Žižović zaslužuje čestitke i povjerenje rukovodstva čak i kad rezultati ne budu kakvi očekuju navijači crveno-plavih. Pokazao je da zna i da može napraviti pobjednički mentalitet kod igrača, koji nemaju problem da ostanu na klupi niti paniče kad treba da se brane ili jure rezultat.
Sve pod njegovom kapom djeluje sa smislom i razlogom.
Naravno, trenerski posao je takav da su "koferi uvijek spakovani" i da se otkaz, koji se uvijek u zvaničnim saopštenjima naziva "sporazumni raskid ugovora", najčešće dobija nakon samo nekoliko loših rezultata.
U banjalučkom Borcu čak ni to nije glavno mjerilo ako ćemo suditi po smjenama trenera u posljednjih 10-ak godina. Sjetimo se Vuleta Trivunovića ili Darka Vojvodića, pa i pomenutog Marinovića.
Ipak, uspjeh koji je Žižović napravio sa crveno-plavima je najveći u istoriji kluba i zato zaslužuje kredit i u budućim neuspjesima.
P.S. A doći će i takvi dani.
Pročitajte i ostale kolumne ŠATARAŠ