Kada spasioci probiju smet i stignu do djeda i babe na Manjači, koji su zameteni 10 dana, šta će im reći? Jel' znate da su uhapsili ministra, a predsjedniku priznali bolovanje? Možda ih obavijeste da je stigla nova 2025. godina
Ima ona Luisova pjesma "Kletva" čiji refren počinje stihom: "Pusti najveću mećavu, gospode". Na svadbama su se uvijek mrštili ako je neko naruči. "Ne naručuj to, pa znaš li ti o čemu je ta pjesma uopšte?"
U Jošavci kod Čelinca šest dana nema struje. Tamo još ne znaju da je uhapšen nepokolebljivi Srbin, ministar bezbjednosti BiH i da je napadnuta Republika Srpska. Saznaće u proljeće kad okopni, kao u starim hajdučkim pričama. Međutim, od bišveg i sadašnjeg direktora "Puteva RS" važniji su sami putevi. Ako nastavimo sa dosadašnjom tender ekonomijom u vidljivoj budućnosti više neko neće imati na šta da pospe egipatsku so.
Mećava je donijela snijeg nakon par godina posta i on je nastupio kao univerzalno sredstvo poravnanja svih stvari. Ima magičnu sposobnost da istovremeno sve pokvari i popravi. Prvo smo svi zadivljeni prizorom pahulja koje padaju s neba. U sljedećem momentu već nastupaj izazovi: nema struje, puta ni vode i nigdje se ne može.
Snijeg je takođe politički neutralan, ne prašta i ne pravi razliku. Nakon haosa koji je nastao u zatrpanoj i neočišćenoj Banjaluci svi apologeti SNSD-a redom su se ostrvili na gradonačelnika Stanivukovića jer su gradske službe uradile nikakav posao.
Nisi rekao ni "grn", a iste večeri cijeli Prnjavor je ostao bez struje i vode. U Prnjavoru je na vlasti Darko Tomaš iz SNSD-a, ali to nije bitno. Ima li neko u RS ko vjeruje da struje i vode ne bi nestalo da je gradonačelnik iz neke druge stranke? Nema. To govori dosta o pouzdanju i povjerenju ljudi u političku vlast i labavim motivima za biranje na izborima.
Međutim, postoje ljudi u koje ćemo se morati pouzdati. To nisu Stanivuković ni Tomaš, nije ni Nešić. To su spasioci, vozači, monteri, električari, inženjeri, volonteri, policajci, piloti, ljekari i medicinari i - dobavljači i prodavci lopata za snijeg. Ovaj portal već neko vrijeme ima rubriku "Više od posla". Cilj je da se promovišu takozvani obični poslovi i radnici u različitim oblastima: vozači hitne pomoći, vatrogasci, medicinske sestre, vaspitači, zanatlije, ljekari, učitelji i nastavnici.
Ova država će preživjeti deficit političkih stranaka, političara, stranih ambasadora, čak i deficit novinara i medija, ali neće preživjeti deficit običnih ljudi i suštinski neophodnih poslova.
Republika će pregurati nekako bez Stanivukovića ili Tomaša, ili Nenada Nešića, ili ministra energetike Petra Đokića, ili bez predsjednika Dodika ili bez ovog teksta i milion sličnih, ali neće ako nema ko da probije prtinu i ispravi banderu, ako nema nekog da obezbjedi i iskopa ugalj za termoelektranu.
Tih ljudi je sve manje (pitajte u Savezu energetičara ili Srđana Mazalicu). Istovremeno, solarnih elektrana je sve više? Ko ih otvara ako nema inženjera? Naša jedina stvarna industrija polako propada, a nema nikoga da objasni zašto. Prije dvije godine "Srpska open" na Eurosportu, na sve strane softveri i digitalizacija, a istovremeno gradovi bez struje i vode?
Ako je neko odlučio da budemo Afrika u Evropi, treba da nam se saopšti. Kristijan Šmit ili ambasador Marfi se upravo tako i ponašaju, kao Englezi na safariju u XIX vijeku. Sud BiH im namješta krupnu političku divljač kako bi se slikali za uspomenu iz lova.
Snježna mećava takođe nije pravo vrijeme da se u Narodnoj skupštini donose velike i sudbinske odluke. Pola stanovništva nije moglo da gleda sjednicu jer nije bilo struje (oko 65.000 domaćinstava u srijedu 25. decembra samo na području Elektrokrajine). Kako da se čovjek solidariše sa višim interesima ako ne može maknuti od kuće? Branićemo vas od dušmana, ali samo da izlopatamo snijeg, nabavimo agregat i napunimo telefon. Ni tviter ne radi na drva.
Nakon dva dana padavina u mojoj ulici stanovnici su uzeli lopate i očistili cestu. Ubrzo nakon toga pojavila se grtalica. Ima ona izreka koja kaže: "pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći". Mehanizacija za čišćenje puteva ovih dana je u Banjaluci bila veće čudo od Hristovog vaskrsenja.
Nakon Dejtona i mira, čije tri decenije obilježavamo naredne godine, pojavilo se nekoliko priča o ljudima koji su sve do 1996. godine ostali sakriveni po svojim selima ili šumama i nisu znali da je rat gotov dok ih nisu pronašli prvi povratnici. Kada spasioci probiju smetove i stignu do nekog djeda i babe na Manjači, koji su zameteni 10 dana, šta će im reći? Jel' znate da su uhapsili ministra, a predsjedniku priznali bolovanje?
Možda ih obavijeste da je stigla nova 2025. godina. Neka nam je sa srećom (i ne naručuj Luisa).
(MONDO)