Imali kuću od 300 kvadrata, pa se preselili u dom od 37: Pogledajte kako su ga uredili

• Suočeni sa zdravstvenim izazovima, svjesni da plaćaju troškove nepotrebno velike kuće, bračni par se preselio u dom od 37 kvadrata prilagođen njihovim godinama.
• Žrtvovali su elemente koje nisu smatrali važnim, ali su željeli pravo predsoblje, veliki frižider i klasičnu spavaću sobu.
• Prostrana terasa, jezero na korak od kuće i radni kutak u dvorištu daju im mogućnost da provode više vremena napolju i druže se.

Sve je počelo sasvim slučajno, dok su Džeki i Bobi stajali na parkingu i gledali kako pored njih prolazi prikolica sa malom kućom. Džeki se tada okrenula ka Bobiju i pitala ga da li bi volio da živi u takvom domu. Njegov odgovor “da, možda bih i mogao” pokrenuo je lavinu promjena.

Ubrzo nakon toga, Bobiju je dijagnostikovana demencija. Medicinske preporuke bile su jasne i direktne: ukoliko planirate selidbu, učinite to što prije, jer što više vremena prolazi, sva naredna prilagođavanja postaju znatno teža. Njih dvoje su do tada živjeli u prostranoj kući površine skoro 300 kvadratnih metara, od kojih veći dio nisu ni koristili.

Shvativši da im toliki prostor više nije potreban, počeli su da obilaze zajednice malih kuća i proizvođače širom svog kraja, uporedo analizirajući finansijsku sliku i svjesni da penzionerski budžet više ne može da se rastegne kao nekada. Odluka je pala.

Svoj novi dom pronašli su u naselju pored jezera. Kuća ima 37 kvadratnih metara, a kako bi dom u potpunosti odgovarao njihovom načinu života, Džeki je napravila nekoliko kompromisa. Zarad većeg i udobnijeg trema sa zadnje strane kuće, odrekla se šanka za doručak, a žrtvovala je i dio unutrašnje kvadrature kako bi obezbijedila pravo predsoblje, koje većina malih kuća inače nema.

Ipak, uspjelа je da zadrži verziju frižidera sa francuskim vratima na kakvu je navikla, samo u dimenzijama prilagođenim novoj kuhinji. Mašinu za suđe je žrtvovala zarad skrivene fioke za otpatke. Preko ringli je stavila bambusovu dasku za sječenje kako bi dobila dodatnu radnu površinu, mada priznaje da mini-pećnicu na topao vazduh koristi znatno češće nego sam šporet.

Za razliku od mnogih malih kuća, odlučili su se da izbjegnu galeriju. Bobi je visok preko 190 centimetara, a u modelima sa galerijom okviri vrata su bili niži, zbog čega su prostorije djelovale tesno. Bez galerije, plafon u spavaćoj sobi se otvara nagore, pružajući prozračnost, a u plakaru umjesto jedne šipke za odjeću ima čak tri.

Drvena terasa sa zadnje strane ima dimenzije oko 3 sa 4,5 metra i ne ulazi u osnovnu kvadraturu kuće. Džeki tu svake večeri pali kamin, jezero je na svega nekoliko koraka, a Bobi peca kad god poželi. Kada im unuci dođu u vizitu, pecaljke su već spremne i čekaju ih.

U produžetku imanja nalazi se i mala baštenska kućica opremljena kao radni kutak za Džeki.

Četiri mjeseca nakon useljenja, i dalje su u procesu raščišćavanja i odbacivanja viška stvari, za šta Džeki kaže da je sastavni dio procesa koji će još trajati. Ono što se, međutim, uopšte nije menjalo jeste Bobijeva smirenost i zadovoljstvo. Oboje provode znatno više vremena napolju, šetaju, razgovaraju i druže se. Džeki ističe da je ova promjena bila pravi dah svježeg vazduha za oboje, a ne samo rješenje za Bobija.