MONDO JEZIKOLOVAC

Kultno slovensko mitološko biće – baba

Autor Vesna Kerkez

Ako ste čuli poslovicu „Na jednu stranu đavo, a na drugu baba, pa ko nategneˮ, na dobrom ste mjestu. Današnja tema je imenica baba – starinsko žensko htonsko božanstvo i njeno kultno mjesto u našem jeziku.

Izvor: MONDO

(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)

U jezičkom smislu, baba predstavlja idealnu riječ, pravu poslasticu za istraživače i govornike.

Teško se može mjeriti sa bilo kojom drugom riječi, pogotovo uzimajući u obzir njenu golemu mitološku moć. Prastarog je porijekla, baltoslovenskog, što znači da je baba baba u svim slovenskim jezicima – češkom, slovačkom, poljskom, bugarskom, makedonskom i srpskom, a rano je prešla i u druge, pa baba kazuju Mađari, Rumuni i Grci.

Putem nekoliko najvažnijih funkcija, baba je centralna figura prenosa ne samo porodičnog i starostavnog već i jezičkog znanja. Vjerovatno ne postoji osoba koja nije upamtila bar jednu priču koju je čula od svoje ili tuđe babe.

Možda će vas zanimati

Kroz čuvanje, kazivanje i izmišljanje priča, babe ostvaruju svoju važnu ulogu u odgajanju djece. Otuda naziv babica za njegovateljicu, dadilju i prvu osobu sa kojom je beba, jedno tako osjetljivo biće, u kontaktu, a za pripovijedanje se ponekad kaže i bapske priče, bapska posla, babine devetine, babarije – zato što babe znaju ono što niko ne zna, a i ako zna, ne smije reći.

Sa druge, mračnije, strane, ta se funkcija proširuje na zabranu i sprečavanje nestašluka, pa se mališanima prijeti babarogom ili babarugom, babom Jagom, čuvarkom ulaza u podzemni svijet i gospodaricom zvijeri, Ježibabom, natprirodnim vještičijim bićem. U bajkama i pripovijetkama uvijek postoji stara žena koja junake odgovara od pravog puta ili im otežava. Dvostrukost ove prirode samo pojačava njen značaj u jeziku.

Ako se zainteresujete za neku prastaru riječ, uvijek prvo pitajte babu. Naši muški preci su se više kretali i time miješali sa različitim jezicima i kulturama, a babe su čuvanjem ognjišta, običaja i kulta porodičnog doma vremenom postale prave riznice znanja i arhaičnih izraza.

Možda će vas zanimati

Zato baba zna da ti nije dosta i da si još gladan, zašto ne smiješ sjediti na hladnom betonu ili pjevati za stolom, šta prvo treba da uradiš ako ti trun upadne u oko. Za lingviste nije nikakvo iznenađenje da je baba čest naziv za glavnu gredu koja drži kuću ili za neke predmete koji po svojoj namjeni predstavljaju oslonac. Baba je u nekim krajevima i naziv za okrugli slavski kolač ili pitu, a svi znamo izreku ko o čemu, baba o uštipcima ili zagonetku devet baba po ledu se plaza (rješenje: uštipci na masti).

Osim što je glavna kuvarica, ona je i tradicionalna porodična vidarica i vrsni poznavalac svakojakih trava, zbog čega je u rječnike ušla i kao sastavni dio mnogih naziva za biljke (na primjer visibaba ili babin zub) i životinje (vrste raka, puža, riba). Druga, opasnija strana ove pozicije funkcioniše u nazivima bolesti (bapke i babici su zauške i ospice) i vremenskih nepogoda: baba Marta najavljuje promjenjivo vrijeme na proljeće, babin lub je duga, babin budžak mjesto na nebu odakle dolazi nevrijeme, babini kozlići ili jarići jesu snijeg kad mu vrijeme nije, a grad i led se ponegdje zovu babure.

Iz ovih nekoliko primjera vidimo da se riječ grana u bezbroj gnijezda (od prababe do bapca, od zbabiti se do babuška), pokriva sve moguće narodne izražaje – poslovice, izreke, legende, mitove, pronalazi se u nazivima na cijelom Balkanu (od Babine grede i Babljaka do Babinog potoka i planine Tresibabe).

Jedan od rijetkih koji se suprotstavio babi bio je hrabri Vuk Karadžić. Naime, kada bi našeg reformatora upitali kakav je jezik savremenih pisaca, on bi narodski govorio da pišu po pravilima babe Smiljane – ko kako hoće, bez reda i smisla. Neki njegovi savremenici kažu da je ova uvreda bila toliko silna da je mnoge pridobila za reformu srpskog jezika.

Reći ćemo, ipak, na osnovu svega što smo pronašli, da je i naš Vuk dobro znao o čemu govori, te je anegdotu o babi Smiljani mudro unio u srpsku lingvistiku, time joj dajući zasluženo i zapaženo mjesto u dijeljenju jezičkog znanja, a potom je i u svoje sakupljeno jezičko blago uvrstio mnoge zapise u kojima babe igraju značajne likove.

Pa ti, čitaoče, stisni zube i ne poslušaj babu!

(MONDO)