Srednja škola Kupres, koju pohađa 118 učenika - među kojima je i šesnaestogodišnji Haris Mešan, rođen sa znatnim oštećenjem sluha i govora - prva je u Bosni i Hercegovini uvela znakovni jezik.
Nastavu ovog jezika, organizovanu od drugog polugodišta, dva puta sedmično, uz Harisa, njegovu majku i najboljeg prijatelja, pohađaju i njegovi profesori, kako bi se i lakše sporazumjevali i bili mu podrška.
Školski sati znakovnog jezika želja su da Harisov svijet tišine približe sebi, a njemu olakšaju razumijevanje nastave i svijeta oko njega. Jer do sada je nastavu pratio na jedini mogući način, piše FTV.
„Na temelju slika - on gleda i vrlo dobro pamti što mu se pokaže i objasni“, kaže Antonija Čolić, Harisova asistentica u nastavi.
Izuzetan je, kaže Antonija, i na praktičnoj nastavi, radeći oko automobila, koji su mu posebna strast. Međutim, njegove profesorice Josipa i Ljubica Lozančić tražile su način kako mu olakšati te nakon što su vidjele prilog na televiziji o jednom razredu koji je naučio znakovni jezik, pokrenule su inicijativu za njegovo uvođenje u nastavu.
„Na jednom času tehničke mehanike vidjela sam da Haris može puno više i obratila sam se našoj dirketorici i tako se dogodilo da sad imamo nastavu znakovnog jezika“, objašnjava Ljubica Lozančić, profesorica u Srednjoj školi Kupres.
Njena kolegica Josipa Lozančić dodaje: „Bio nam je cilj da Haris bar u neku ruku uspije ono što može - vidjevši prilog nekako smo bili inspirisani i odlučili da i mi naučimo znakovni jezik“.
Njihovu inicijativu podržao je prvi čovjek Opštine, Centar za socijalni rad, nadležno ministarstvo i direktorica Biljana Dumačić, koja ne propušta nastavu znakovnog jezika.
„Svakako je teško – međutim, vrijedi kada vidite Harisa kako je on nasmijan i kada vidi kako se mi svi trudimo. Ali njemu najviše znači kad njegov prijatelj iz razreda Nedo dođe i sjedne kraj njega i oni zajedno uče i to je ono što nas posebno veseli“.
A Nedeljko Šarić je tu radi svog prijatelja – kaže, da mu pruži podršku.
Jer škola i jeste tu da pruži podršku svakom djetetu da bi učilo u skladu sa svojim mogućnostima, kaže nadležna ministrica, ne krijući zadovoljstvo nastavom kojoj je prisustvovala.
„Postoji li u zakonu znakovni jezik? Postoji. Ne mora pisati izričito znakovni jezik, naša dužnost je osigurati svakom djetetu adekvatan oblik školovanja“, ističe ministrica nauke, prosvjete, kulture i sporta K10 Gordana Nakić.
Najveća nagrada im je, kažu, Harisov i osmijeh njegove mame Samire Mešan, koji su sve do početka ove nastave komunicirali otežano, nekim samo sebi razumljivim jezikom. A danas već razgovaraju.
Radost ne krije ni profesor Ibrahim Ćorić Baja, inače autor prvog priručnika znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini.
Učenjem znakovnog jezika u ovoj školi polako se briše granica između svijeta tišine i onog koji to nije. A s ljudima kojima je čovjek na prvom mjestu lakše je ne samo učenje nego i život.
(Mondo/FTV)
