Autor iz Doboja objavio svoju prvu zbirku priča "Četiri šakaša i na male"
Adnan Šehić poznat je čitaocima našeg portala kao finalista konkursa "Priče iz komšiluka 3" iz 2019. godine, kada je njegova priča "San o automobilu" uvršćena u zbirku najboljih regionalnih priča iz te godine.
A, sjajna vijest je da je ovom nastavniku, fudbaleru, a sada i piscu, iz Doboja u pretprodaji izašla prva samostalna zbirka "Četiri šakaša i na male" (fudbalske priče), u izdanju banjalučkog Imprimatura!
To je zbirka priča posvećenih, kako se to često izlizano kaže, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Ali nemojte da vas to zavara. Ovo nije samo priča o fudbalu. Ovo je priča o djetinjstvu, odrastanju, gubljenju iluzija, sjećanju i još mnogo čemu drugom. Fudbal je samo najmanji zajednički sadržilac koji spaja sve ove priče, navode iz Imprimatura.
Dosimo vam odlomak iz priče pod nazivom "Ljubav"...
Moram priznati da kao dječak i nisam bio neki karakter. Volio sam da lažem i da izdajem klubove za koje sam navijao. A najviše sam lagao sebe. Bilo je tu neke unutrašnje borbe. Šta će reći Butragenjo, šta će reći Marko, kako ću to objasniti raji? Prvenstvo u Italiji rodilo je mog novog junaka. Ne mogu da razumijem onoga ko tog prvenstva nije volio Tota Skilaćija. Ako u fudbalu ima imalo romantizma, onda je Skilaćijeva izvedba na Mundijalu 1990. nagovještavala neku novu slobodu i davala nadu da je moguće promijeniti svijet. Dva Tota – Kotunjo i Skilaći – gradila su 1990. sliku Europe koja je bila ideal, u koju se vjerovalo. I dok se Europa ujedinjavala, što u pjesmi Tota Kotunja, što u vidu Europske unije, moja zemlja se raspadala kao kula od karata.
Godine 1992. prestali smo igrati fudbal. Potrajat će još nekoliko godina kad ću ja ponovo šutnuti loptu. Nismo pratili prvenstvo u Švedskoj; bio je rat i nije bilo struje, ali čuli smo da je Danska postala prvak Europe na prvenstvu na koje su upali jer je Jugoslavija, zemlja koja više nije postojala, diskvalifikovana. I ne treba zamjeriti Dancima, oni su, poput Skilaćija, pokazali svijetu da je za uspjeh potrebno samo malo sreće – naći se u pravo vrijeme na pravom mjestu.
Iako su ratovi znali počinjati zbog fudbalskih utakmica, ja nisam sklon teoriji prema kojoj je ovaj naš rat počeo na fudbalskoj utakmici između Zvezde i Dinama. Sjećam se dobro tog dana. Otac je sjedio na verandi i pušio cigaru. Cestom je naišao komšija Ferid.
– Jesi gledao frku u Zagrebu? – upitao je Ferid moga oca.
– Nisam, šta je bilo? – odgovori on otpuhujući duhanski dim.
– Rat! – izgovori komšija Ferid i ta riječ po prvi puta zazvonila u moji ušima i nije imala neke naročite veze sa pojmovima za koje sam ranije vezivao rat. A ti pojmovi obično su podrazumijevali borbu partizana protiv Nijemaca. Tu večer, u drugom dnevniku, vidio sam kako Zvone Boban udara policajca potezom kojeg smo mi zvali mae geri.
Iskreno, mislim da mi jednostavno nismo uspjeli iznijeti breme slobode koja nam se pružila i vjerovatno u strahu od uspjeha da možemo biti najbolji na svijetu, odlučili smo tu priliku ostaviti drugima. A nama nije trebalo sreće, trebalo je samo više pameti...
Knjiga "Četiri šakaša i na male" se u pretprodaji može naručiti preko internat sajta izdavačke kuće Imprimatur.