Odlična priča, za koju vjerujemo da će se najviše dopasti ljubiteljima četvorotočkaša, stiže nam iz Doboja...
SAN O AUTOMOBILU
Život me natjerao da kupim automobil. Ja nemam pojma o autima. Moj amidža je automehaničar. Već nekoliko decenija bavi se tim poslom. Nas dvojica ne razgovaramo mnogo, a kada razgovaramo onda pričamo o autima.
- Ovaj je dobar - kažem ja.
- Ne valja, klipovi u motoru rade bez sihronizacije sa dotokom goriva, karburator štekće, ma japanska govna - veli on.
- Ali izgleda super, moderan je, pogledaj mu svjetla - nastavljam ja neumoljivo.
- Iz vana mrga, unutra hrđa - izgovorio bi poslovicu koja nagovještava da je raspravi kraj i da je njegova zadnja.
Nije se čuditi ni današnjim klincima. Za njih je vestern već odavno mrtav; još odonda kada su konji pretvoreni u konjske snage i to je, ali zaista, jedino važno. Već čujemo:
- Želim biti Šumaher.
- Koliko na sat piči tvoj auto?
- Kad porastem želim kupiti moćan auto.
Čini mi se da su njihovi životi već rođenjem ograničeni čeličnim karoserijama i mirisom benzina. Šta se desilo? Automobilska revolucija? Ford, mercedes, audi, kadilak, ferari...to je slika današnjeg svijeta. Prepoznajemo je u ovim simbolima. Čudim se, stoga, predviđanjima svjetskih analitičara o budućnosti svijeta, planete: doći će do nuklearnog rata, sukob civilizacija, pederi će preuzeti vlast, bacit će virus side...gluposti. Zar nije već sasvim jasno da će se svijet podijeliti prema broju konjskih snaga. U budućim ratovima (a bit će ih sigurno) neće se više prolijevati krv, nego nafta, ako to može da nam bude neka utjeha. Stoga se ne plašite koje ste boje kože, ideološkog ili vjerskog ubjeđenja, nego brzo pogledajte u vaše saobraćajne dozvole jer će život i smrt zavisiti od odgovora na pitanje: benzin ili dizel?
Ima već dva mjeseca kako razmišljam o njemu. O autu, naravno. Kada sam odlučio da ga kupim ne sjećam se da sam u životu potrošio i petnaestak minuta dumanja o automobilima. A onda je počeo da me proganja. U snovima, na javi. Nisam mogao da jedem niti da spavam dok ne čujem zvuk auta i ne osjetim miris goriva. Otišao bih do autoceste i posmatrao automobile. Slušao bih kako rondaju, gledao kako plove kroz vazduh, kroz vrijeme, nezaustavljivo, i gube se na horizontu. Neki su bili sasvim očuvani, neki pravi krševi, klasici i najnoviji modeli. Kada sklopim oči razlikovao bi ih po zvuku motora. Zamišljao sam koji je najbolji za mene i uživao u tome. Potpuno sam se predao autofiliji. Do vraga, rekao sam u neko doba. Zar je zaista moguće da sam postao takav. Uhvatio sam sebe kako čitava dva mjeseca nisam razmišljao o djevojci niti sam sa kojom razmijenio riječ ili dvije. Automobil mi je totalno pomutio mozak. Tamo gdje je bila žena-sada je automobil. Razmišljao sam. Pakleno sam razmišljao. Mogu li sada išta da promijenim; još nije kasno; još se nisam navukao na to. Ali danas je četvrtak, trideset i prvi dan oktobra. U novembru kupujem auto. Takva je odluka pala.
Hoću li joj biti isti ili će me posmatrati drugačijim očima? Ona. Larisa. Moja djevojka. Studira, evo treća godina. Ona nema pojma o mojim planovima. Želim da je iznenadim. Kupim auto pa po nju. Već vidim izraz iznenađenja na njenom licu. Kažu da se cure lože na auta. Moguće je. Ali za Larisu ne znam. Zajedno smo već godinu dana, a ja nisam siguran šta ona voli. Nisam siguran da li i mene voli. OK, ako me voli sada će me voljeti još više, a ako ne... Ja ne želim da me voli zbog bilo čega drugog osim zbog mene samog. Ako primjetim bilo šta sumnjivo u njenom ponašanju reći ću joj otvoreno: ili ja ili automobil!
Prošao je četvrtak trideset i prvi dan oktobra. Pogađate. Kupio sam ga. Auto. Da, i sada idem po Larisu. Vraća se sa fakulteta. Već vidim iznenađenje na njenom licu, osmijeh i ogromnu količinu radosti, zbog mene najviše i bonus za auto. Volim ispasti frajer u njenim očima. Eno je, čeka me (vidim kroz šoveršajbu) promrzla od studa. Uskače u auto. Tren se gledamo a onda joj otkrivam iznenađenje. Ona vrišti od sreće. Grli me i ljubi više no obično (stvari su loše krenule). Počinje da zagleda unutrašnjost automobila do u svaki detalj. Ni primjetila nije moju novu frizuru. Malko mi je neugodno, muka mi je. Uključujem radio da popravim atmosferu (još ima nade). Iz zvučnika trešti pjesma ZZ Top-a "She loves my automobile" (miriše na katastrofu). Ja sam na rubu očaja; steže me u grlu. Očekujem od nje da nešto kaže i razuvjeri me zle slutnje. Nešto nježno, ljubavno...
- Benzin ili dizel? - bile su njene posljednje riječi prije no što sam je ostavio na pločniku i odrolao svojim automobilom u noć.
Adnan Šehić, Doboj
........
(Priča "San o automobilu" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 3" i objavljena je u istoimenoj knjizi, u izdanju izdavačke kuće Imprimatur)