U Hercegovini se nalazi prirodni fenomen: dvije reke, Buna i Neretva, teku paralelno kroz Bunske kanale, stvarajući jedinstven vizuelni doživljaj.
Postoje prizori u prirodi koji vas nateraju da zastanete i pogledate još jednom, jer na prvi pogled djeluju gotovo nestvarno. Jedan takav prizor nalazi se u Hercegovini.
Hladna i izrazito bistra Buna, koja izvire iz kraškog vrela kod Blagaja, uliva se u puno snažniju Neretvu južno od Mostara, ali se njihovo spajanje ne događa odmah i naglo kako bi se očekivalo. Njihov paralelni tok poznat je kao Bunski kanali, koji se nalaze oko 12 kilometara od Mostara u smjeru Čapljine. Najpoznatiji dio lokaliteta nalazi se odmah uz most preko Neretve, odakle se pruža pogled na uske kanale, sedrene barijere i mjesto susreta dviju rijeka.
Zbog konfiguracije terena i sedrenih naslaga rijeke neko vrijeme teku jedna uz drugu kroz uske prirodne kanale i to je zapravo prizor koji najviše fascinira. Vizuelna poslastica je prizor u kom se jasno razlikuju boje i teksture vode dok teku uporedo, a emocionalna je ta da imate osjećaj kao da gledate romantični film koji se na kraju završava srećnim spojem dviju sila.
Bunski kanali uvijek izgledaju drugačije
U realnost nas vraća surovost "obale" ovih reka koje su takođe velika posebnost ovog fenomena. Upravo su sedrene barijere ključne za izgled cijelog područja. Tokom vijekova voda je taložila krečnjak i oblikovala male slapove, prelaze i kamene pragove preko kojih se reka razliva i usmjerava u više rukavaca.
Na pojedinim delovima kanali djeluju gotovo staklasto, dok se nekoliko metara dalje voda naglo ubrzava i prolazi kroz uske prolaze između stijena. Taj kontrast daje prostoru vrlo specifičnu dinamiku i razlog je zbog kog Bunski kanali izgledaju drugačije u svako doba godine.
Poseban utisak ostavlja i sama boja vode. Buna je poznata po niskoj temperaturi i intenzivnoj tirkiznoj nijansi, dok Neretva u tom dijelu ima nešto tamniji ton i snažniji tok. Kada se susretnu, nastaju prelazi boja i vrtlozi koji se najbolje vide s mosta iznad kanala ili sa nivoa same obale. Bunski kanali posebno su upečatljivi zbog činjenice da ih je gotovo nemoguće “uhvatiti” u istom izdanju dva puta.
Vodostaj Neretve i Bune stalno menja izgled kanala, pa prostor nekada djeluje pitomo i otvoreno, a već nakon jačih kiša postaje surov, glasan i gotovo nepristupačan. Sedrene barijere tada potpuno mijenjaju karakter vode, stvaraju nove prelaze i vrtloge, a pojedini dijelovi koji su nekoliko dana ranije bili mirni pretvaraju se u snažne prolaze kroz stene.
Voda koja odlikuje krajolik
Upravo zbog toga ovo mjesto nikada nije postalo klasična turistička kulisa Hercegovine, iako bi vizuelno bez problema moglo da bude šta god poželi. Bunski kanali ostali su divlji, bez osećaja potpune kontrole nad prostorom, tako da ne može da ih razumije svako. Dok stojite uz obalu, vrlo jasno osjećate snagu rijeka koje ne izgledaju dekorativno, nego gotovo istinski živo.
Voda ne prolazi kroz krajolik i nije samo njegov usputni dio, nego ga doslovno oblikuje pred vašim očima i svaki put kada dođete pronađete nešto drugačije.
Možda je baš zato pogled na Bunu i Neretvu toliko upečatljiv. Ne zbog romantike njihovog susreta, nego zbog osjećaja da posmatrate dvije potpuno različite sile koje se dodiruju, sudaraju i na kraju nastavljaju dalje kao jedna rijeka.
(Putni Kufer/MONDO)