Biburi u engleskom Kotsvoldsu privlači turiste iz cijelog svijeta, ali mještani tvrde da su zbog gužvi, autobusa i neprimjerenog ponašanja posjetilaca izgubili mir i privatnost.
Slikovite kuće od medenog kamena, uske ulice i idilični pejzaži učinili su Biburi, selo u engleskoj oblasti Kotsvolds, jednom od najpoznatijih turističkih odredišta u zemlji. Međutim, ono što posjetioci vide kao savršeno mjesto za fotografisanje, za ljude koji tu žive postalo je svakodnevni izvor stresa. Mještani tvrde da su zbog masovnog turizma izgubili privatnost, a pojedini turisti toliko su slobodni da ulaze u njihova dvorišta, zaviruju kroz prozore i pokušavaju da otvore ulazna vrata.
Biburi je najprije proglašeno najljepšim selom u Engleskoj, a kasnije je steklo i svjetsku slavu. Njegova prepoznatljiva arhitektura i čuvena ulica Arlington Rou privlače posjetioce iz različitih dijelova svijeta. Ipak, popularnost je donijela i drugu stranu priče: tokom turističke sezone, mirno selo postaje mjesto velikih gužvi, saobraćajnih problema i sve češćih sukoba između turista i lokalnog stanovništva.
O problemima sa kojima se suočavaju stanovnici pisao je britanski "Dejli mejl", navodeći da je nezadovoljstvo dostiglo tačku u kojoj pojedini mještani imaju osjećaj da više ne žive u svom mjestu, već u turističkoj atrakciji.
Turisti im ulaze u dvorišta i pokušavaju da otvore vrata
Stanovnici Arlington Roua, jedne od najfotografisanijih ulica u selu, posebno osjećaju posljedice velike posjećenosti. Ričard Pajl, osamdesetogodišnjak koji tu živi, kaže da turisti nerijetko prelaze granice privatnog prostora, ulaze u njegovu baštu i zaviruju u kuću. Zbog takvog ponašanja, na ulazu je postavio i natpis kojim posjetioce moli da poštuju njegovu privatnost. Međutim, kako tvrdi, to nije riješilo problem.
"Ulaze mi u baštu i prave piknike na travnjaku. Selo je uništeno od maja do oktobra", rekao je Pajl, opisujući period tokom kojeg veliki broj turista dolazi u Biburi.
Za ljude koji u ovom mjestu žive tokom cijele godine, problem nije samo u broju posjetilaca već i u tome što se njihove kuće i dvorišta posmatraju kao dio turističke atrakcije. Ono što turistima može da deluje kao bezazlen pokušaj da naprave što bolju fotografiju, za stanovnike znači narušavanje privatnosti i osjećaj da nemaju mir ni u sopstvenom domu.
Gomile autobusa stvaraju gužve u uskim ulicama
Pored nepoštovanja privatnog prostora, mještane muče i saobraćajne gužve. Kroz selo svakodnevno prolaze turistički autobusi, a uske ulice teško podnose toliki priliv vozila. Dodatni problem nastaje kada vozači parkiraju na nedozvoljenim mjestima ili putnike iskrcavaju u samom centru, iako se parking za autobuse nalazi izvan centralnog dijela sela.
Sedamdesetčetvorogodišnji Ričard Spardž opisao je ljetnu atmosferu kao potpuni haos.
"Ljeti je ovdje potpuni zoološki vrt. Autobusi su noćna mora, a poštovanja nema nimalo", rekao je on.
Takva situacija otežava svakodnevno funkcionisanje stanovnika, kojima su iste ulice potrebne za odlazak na posao, obavljanje svakodnevnih obaveza i normalno kretanje kroz mjesto u kojem žive.
Dejvid Vilijams, još jedan stanovnik Biburija, smatra da je selo praktično žrtvovano zbog turističke zarade.
"Osjećamo se kao da živimo u tematskom parku, a ne u stvarnom mjestu", rekao je Vilijams.
Selo koje je postalo žrtva sopstvene popularnosti
Viktorija Samerli, autorka knjige o Biburiju, opisuje ono što se događa kao primjer mjesta koje je "voljeno do smrti". Prema njenom mišljenju, selo prolazi kroz proces koji se naziva "diznifikacija", odnosno pretvaranje stvarnog mjesta u svojevrsnu scenografiju namijenjenu posjetiocima.
Upravo se u tome krije paradoks masovnog turizma. Ljudi dolaze u Biburi kako bi doživeli autentičnu englesku seosku atmosferu, vidjeli stare kamene kuće i prošetali ulicama koje izgledaju kao da su ostale zarobljene u prošlosti. Međutim, kada veliki broj posjetilaca počne istovremeno da pristiže na isto mjesto, mir i autentičnost zbog kojih su došli postaju sve teže održivi.
Od stanovnika se, praktično, očekuje da nastave da žive u prostoru koji milioni ljudi širom sveta doživljavaju kao razglednicu. Njihove kuće postaju pozadina za fotografije, a njihova svakodnevica dio turističkog iskustva, iako za to nisu dali pristanak.
Nezadovoljstvo je usmjereno i prema lokalnim vlastima, za koje stanovnici smatraju da nisu učinile dovoljno kako bi zaštitile seloi njegove žitelje. Posebno kritikuju način na koji se kontrolišu saobraćaj i nepropisno parkiranje. Na pojedinim mjestima postavljene su dvostruke žute linije, koje označavaju zabranu parkiranja, ali mještani tvrde da se pravila ne sprovode dovoljno efikasno. Problem dodatno komplikuje iskrcavanje putnika u centru sela, čime se stvaraju zastoji i otežava kretanje kroz uske ulice.
(Mondo)