Satove ćemo za vikend pred nama pomeriti unazad, tačnije u noći između subote i nedjelje pomjerićemo časovnik sa 3 na 2 sata. Ovo je istorijat prakse pomjeranja sata.
Ljetnje računanje vremena završava u nedjelju, 27. oktobra, u tri sata ujutru, pomjeranjem za jedan čas unazad, čime počinje zimsko računanje vremena. Tog dana ćemo spavati sat vremena duže, ali da li je vrijedno toga?
Prelazak na zimsko računanje vremena je pojava koja se događa svakog posljednjeg vikenda u oktobru i mnogi joj se raduju. Međutim, ova promjena može uticati na bioritam svakog čovjeka, pa se postavlja pitanje koliko je pomjeranje sata opravdano.
Zašto je uvedeno ljetnje vrijeme?
Osnovna ideja pomjeranja sata je bila da se bolje iskoristi dnevna svjetlost. Ljeti kada su duži dani, kazaljke se pomjeraju tako da se jedan jutarnji sat "ukrade" i doda večeri - kako bi mrak pao kasnije.
To je, najprije, smislio američki političar i naučnik Bendžamin Frenklin 1784. godine. On je objavio esej u kome je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svjećama.
Novozelandski naučnik Džordž Vernon Hadson zaključio je da čovjeku više odgovara život danju nego noću i zbog toga je 1895. godine predložio da se kazaljke na satu pomjere dva sata unaprijed kako bi se tokom ljeta iskoristilo više dnevnog svjetla nego u popodnevnim satima.
Ljetnje računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedjelja kasnije i Velika Britanija. Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svjetlost, a sačuvaju ugalj.
Sljedeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države.
Ipak, u mirnodopskim uslovima to nije zaživjelo u Americi. Pod pritiskom farmera, američki predsjednik Vudro Vilson je ukinuo ljetnje vrijeme, navodeći da se zemlja ponovo vraća "Božjem vremenu".
Takođe, ni u Evropi nisu postojala pravila koja bi važila za sve. Tokom Drugog svjetskog rata Britanci su, na primjer, duplirali uštedu - pomjerali su časovnike dva sata unaprijed. Tek poslije ovog rata u Americi je nastao haos sa računanjem vremena, piše portal Astronomija.
U zapadnoj Virdžiniji na jednoj autobuskoj liniji od pedesetak kilometara putnici su čak sedam puta morali da pomjeraju kazaljke na časovnicima da bi ih uskladili sa propisanim tačnim vremenom. Transportni, kao i mnogi drugi gubici bili su milionski.
Ljetnje računanje vremena u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji uvedeno je tek 27. marta 1983. godine.
Kako je danas?
Rasprave o ukidanju ljetnjeg računanja vremena postale su sve učestalije posljednjih godina. Naime, nije riječ samo o povremenim polemikama, već je Evropska unija 2018. godine gotovo donijela odluku o ukidanju te prakse.
Evropska komisija je tada zvanično predložila da se u Evropskoj uniji obustavi pomjeranje sata. Tokom ljeta 2018. godine, Komisija je otvorila javnu raspravu na ovu temu i dobila 4,6 miliona odgovora.
Kako su evropski mediji tada izvještavali, javna diskusija je nastala kao rezultat pritiska Evropskog parlamenta, članica EU, kompanija i građana. Ishod ovih konsultacija pokazao je da se 84 odsto ispitanika izjasnilo za ukidanje ljetnjeg računanja vremena.
U martu 2019. godine, Evropski parlament je glasao za to da se 2020. godine ukine pomjeranje sata dva puta godišnje, a članice su dobile rok do aprila 2020. da odluče da li će koristiti letnje ili zimsko vrijeme.
Plan je bio da države koje se odluče za ljetnje računanje vremena od tada više ne pomjeraju satove, dok bi one koje izaberu zimsko računanje vremena posljednji put pomjerile sat 31. oktobra 2020. godine, nakon čega bi ova praksa bila ukinuta.
Međutim, taj plan se nikada nije ostvario. U martu 2020. proglašena je pandemija koronavirusa, uvedene su stroge mjere u većini evropskih zemalja, a pitanje računanja vremena nije postavljeno kao prioritet. Do danas, odluka o tome da li će se koristiti ljetnje ili zimsko računanje vremena nije donijeta.
Gdje se NE pomjera sat?
Najveći dio Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i delovi Kanade, Australije, Južne Amerike, Brazila i Kariba i dalje podešavaju satove. Ali veliki broj zemalja širom svijeta je potpuno odustao od ove prakse – poput zemalja u Aziji i većem dijelu Afrike.
U posljednjih deset godina Azerbejdžan, Iran, Jordan, Namibija, Rusija, Samoa, Sirija, Turska, Urugvaj i veći deo Meksika su okončali tu praksu.
U Sjedinjenim Državama Havaji i Arizona preskaču ovaj običaj, baš kao i Američka Samoa, Guam, Sjeverna Marijanska Ostrva, Portoriko i Američka Devičanska Ostrva.
(EUpravo zato/JA)