Lijepo vaspitano dijete je ponos svakog roditelja, a porodična okupljanja su prilika da se pokažu. I onda neizostavno prethodni priprema i preslišavanje, "Kako se kaže kad ti neko nešto da?" Da li je zapravo ovo neophodna vaspitna mjera?
Počinje sezona porodičnih okupljanja i proslava, kada se vidimo i sa daljim rođacima. A to skoro uvijek uključuje i poneku ne tako omiljenu tetku koja će čekati sa vječitim, “Kako se kaže?” dok vaše dijete ne izgovori “Hvala” kada mu pruži čokoladu.
Svi želimo da odgajamo vaspitanu djecu, ali nije svako dijete isto. Prije pripreme za viđanje sa tetka Slavicom (ili bilo kim drugim), vjerovatno ste u iskušenju da u svakom trenutku podsjetite svoje dijete da kaže „molim“ ili „hvala“. Ali, edukator i psiholog Bek Gudman kaže da to možda nije najefikasniji metod.
„Ako se spremate da se sastanete sa gomilom porodice koja ima velika očekivanja, prestanite da podsjećate svoju djecu da kažu “molim” i “hvala“, rekla je Gudman u video snimku objavljenom na njenom Instagramu.
„Kada to izgovaraju prirodno, bez prisile ili društvenog okvira, proslavite to. 'To je bilo sjajno. Hvala i tebi što si mi zahvalio. Zbog toga se osjećam zaista cijenjeno", objasnila je Gudman. I znate šta, kada počnete da pravite veliku stvar oko toga kada se zahvale, a prestanete da grdite kada to ne urade, vidjećete i sami, češće će govoriti "molim" i "hvala“, rekla je ona.
Postoji razlika između podsjećanja vašeg djeteta da nešto uradi i ohrabrivanja, a Gudman savjetuje roditelje da ohrabre lijepo ponašanje kod svoje djece pohvalama.
Neki korisnici su bili za njen metod. Jedan je komentarisao: „Sviđa mi se ovo! Radimo sa djecom koja imaju selektivni mutizam i svi smo za pohvale”
„Uvijek je bilo tako ponižavajuće kada mi roditelji to urade. Nikada mi ne bi dali priliku da kažem sam “hvala ili molim” prije nego što bi me posramili time što bi morali da me 'podsjete'. Nikada neću biti roditelj zbog kojeg se moja djeca ojsećaju kao da su loša jer ne pokazuju zahvalnostna pravi način“, rekao je drugi.
Međutim, neki su istakli da maniri ne dolaze lako svakom djetetu.
„Ja sam svoju ćerku ohrabrivala i učila – pa, ona sada ima osamnaest godina - zar to nije predugo da nauči da se zahvali ljudima? Učila sam je kako se to kaže, podsjećala je, sve sam uradila. I dalje joj je jako neprijatno. Neka djeca se ojsećaju čudno kada kažu hvala, ja sam jedna od njih. Ne znam zašto je to, možda je povezano sa mojim autizmom, ali samo sam željela da pomenem ovo za sve druge koji se dugo muče da natjeraju svoju djecu da pokažu ljubaznost i zahvalnost“, dodala je jedna korisnica.
(MONDO/YuMama)