Napadi bijesa se dešavaju svakom djetetu i roditelju i te jako neprijatne situacije, pogotovu u javnosti, smo svi preživjeli. Evo kako da razumijete dijete, kontrolišete njegove reakcije i dozvolite mu da izrazi i neprijatne emocije.
Metode vaspitanja djece su se u posljednje vrijeme dosta promijenile. Učili su nas da su dečji hirovi potpuno prirodan proces, na koji zreli roditelj treba sasvim adekvatno da reaguje. Bez napada ili vikanja, samo jasna artikulacija dečjih emocija. Ali šta ako vam kažemo da je svaki hir drugačiji? Zajedno sa Kirom Goldštajn, psihološkinjom pokušaćemo da razumijemo razloge za hirovitost djece.
Zašto dijete ima napade bijesa?
Iskusan roditelj zna kada dijete plače jer je umorno, želi da jede, spava – tada za to postoji „dobar” razlog. Druga stvar su tantrumi, koji rezultiraju potrebom da se oslobode stresa nagomilanog tokom nekog vremena. Ali ne zaboravimo da su mala djeca ponekad vješti manipulatori. A ako su njihove suze i lupanje nogama jednom djelovale na vas, onda nema povratka.
Hajde da razmotrimo situaciju. Negdje na autobuskoj stanici majka i dijete čekaju svoj prevoz. U toku iščekivanja, dijete od 4-6 godina se dosađuje i počinje da juri s jedne na drugu stranu. Mama je primjetno nervozna, ali to ne pokazuje. Zamoliti dijete da se smiri, što je za njega isto što i detonirati bombu gigantskih razmjera. Ali majka rizikuje - i sada je mališan histeričan, baca se na zemlju, lupa nogama, vrišti. Stariji prolaznici osuđujući gledaju majku.
U životu svake majke (i oca) bar jednom je postojala takva situacija. Ispravno ponašanje ovdje je zdrava ravnodušnost. Ne, nije da vas uopšte nije briga. Puštate da te emocije izađu, ali kontrolišete proces. Glavna stvar je da ostanete mirni.
Zašto se ovo dešava?
Dječja psiha je skup složenih procesa koji su, naravno, neshvatljivi samom djetetu. Neophodno je da dijete izrazi protest, da kaže „neću“, ali ono još ne zna kako to da uradi. Ovi procesi u velikoj mjeri zavise od sredine i emocionalne pozadine u porodici. Promjena uobičajenog okruženja, bilo da se radi o selidbi, novom vrtiću ili školi, može u velikoj mjeri uticati na psihičko stanje djeteta. Pored toga, nedostatak ljubavi i brige roditelja može izazvati duboku emocionalnu traumu i uticati na formiranje njegove ličnosti.
Ne zaboravimo ni na temperament. Mirni roditelji mogu imati aktivno i energično dijete. Ove razlike mogu postati izvor sukoba ako roditelji ne razumiju i ne prihvate individualne karakteristike svog djeteta. Briga za dijete može dovesti do zabrana i ograničenja. To znači da će dijete svoje neslaganje iskazati na način koji razumije – kroz plač, vrisku i ponekad tantrume.
Ne zaboravite da ste u ovoj situaciji vi odrasli. I ovdje je važno, kako se sada kaže “ne”. Ovaj resurs morate pronaći u sebi kako biste mirno izveli dijete iz ovog stanja. Njemu je teže, jer vi razumijete ili pretpostavljate zašto se loše ponaša, a ono ne. Možete li zamisliti koji je ovo stepen zbunjenosti mališana?
Moje dijete je tvrdoglavo ili samo svojeglavo?
Vrlo često ljudi kažu da će dijete, ako je tvrdoglavo, postići mnogo u budućnosti. Uprkos svim preprekama, ono će ići ka svom cilju. Ali tvrdoglavo dijete nije isto što i odlučno ili uporno dijete.
Tvrdoglavost i upornost su dvije karakteristike koje se često miješaju, ali među njima postoje bitne razlike. Upornost se zaista može posmatrati kao pozitivan kvalitet. Ovo je želja da se postigne postavljeni cilj, čak i ako se na tom putu pojave poteškoće. Uporna osoba je spremna da prevaziđe prepreke, pokazujući fleksibilnost i otvorenost za nova rješenja.
Tvrdoglavost je nešto drugo. Manifestuje se kao insistiranje na sopstvenom mišljenju ili odluci, čak i ako situacija zahtijeva prilagođavanje ili korekciju. Tvrdoglava osoba može ignorisati zdrav razum i savjete drugih, što na kraju dovodi do negativnih posljedica.
Međutim, tvrdoglavost igra ulogu u razvoju. Pomaže u oblikovanju volje i uči nas da kažemo „ne“. Sposobnost da branite svoje stavove i ne popuštate u ubjeđivanju može biti korisna u životu, posebno kada je u pitanju zaštita interesa i uverenja.
Razgovarajte kao odrasla osoba
Naravno, dječji tantrum je jedna od onih stvari koje društvo uvijek osuđuje. Ljudi ne vole dječji plač i vrištanje, a najčešća reakcija na stres je agresija i bijes. Zahvaljujući obilju psihologa i „trenera“, dječja histerija se normalizuje u savremenom svijetu. Ali većini roditelja i dalje je teško pronaći pravo rješenje u ovom trenutku, umjesto uobičajenog „smiri se“, kažnjavanja. Na kraju krajeva, histerija je stresna ne samo za dijete, već i za roditelje.
Ali, ako se ne plašite osuđujućih pogleda i imate mnogo strpljenja da se ne uzbuđujete, evo nekoliko savjeta koji će vam omogućiti da izbjegnete da padate u vatru kada dete ima napad besa.
1. Razumijevanje razloga
Prvi korak u suočavanju sa hirovima i tvrdoglavošću je razumijevanje njihovih uzroka. Djeca mogu biti hirovita zbog umora, gladi ili želje da privuku pažnju.
2. Postavljanje jasnih granica
Djeci su potrebne granice da bi se osećala bezbjedno. Postavite jasna pravila i objasnite njihovo značenje. Na primjer, ako kažete „ne“ određenoj želji, objasnite zašto je to tako. Ovo će pomoći vašem djetetu da razumije vaše postupke i smanji hirovitost.
3. Ponudite izbor
Dajte svom djetetu priliku da bira između nekoliko opcija. Na primjer, umjesto da jednostavno kažete „Vrijeme je da se obučeš“, recite: „Želiš li da obučeš crvenu ili plavu majicu?“ Ovo pomaže djeci da se osjećaju nezavisnije i smanjuje vjerovatnoću tvrdoglavosti.
4. Pozitivan stav je veoma važan
Motivišite dijete da se nosi sa teškom situacijom bez plakanja i histerije.
5. Ostanite mirni
Zapamtite, vi ste odrasla osoba. A odrasli znaju kako da riješe i najgore situacije sa dozom smirenosti. Da biste ostali čvrsti i samouvjereni, ne morate da podižete ton. Vaše dijete može da osjeti vašu nervozu, čime se povećava protok negativnih emocija. Neka vaše dijete zna da ste u blizini.
6. Diskusija o emocijama
Naučite svoje dijete da prepozna i izrazi svoje emocije riječima. Na primjer, kada počne da se loše ponaša, pitajte: „Jesi li ljut?“ Izgovorite emociju i razlog, a zatim pokušajte da pronađete izlaz iz situacije.
7. Tajm aut
Ako hirovi postanu nekontrolisani, možete koristiti metodu tajm-auta. Ovo nije kazna, već prilika da se dijete smiri i razmisli o svom ponašanju. Objasnite mu da se može vratiti kada bude spremno.
Hirovost i tvrdoglavost su prirodni dio dječjeg razvoja. Ovim simptomima se može upravljati razumijevanjem, strpljenjem i pravim strategijama. Imajte na umu da je svako dijete jedinstveno i da ono što odgovara jednom možda neće raditi drugom. Glavna stvar je održavanje otvorene komunikacije i stvaranje atmosfere ljubavi i razumijevanja u porodici.
(MONDO/YuMama)