Nije najvažnije koliko dugo spavate, već kada odlazite na počinak. Istraživanje otkriva da je idealno vrijeme za spavanje između 22 i 23 časa.
Mnogi veruju da je kvalitetan san isključivo pitanje discipline, ranijeg odlaska u krevet ili dovoljnog broja sati odmora. Ipak, problem je mnogo precizniji nego što na prvi pogled izgleda. Ključ nije samo u tome da legnete ranije ili spavate duže, već da zaspite onda kada organizam to prirodno traži.
Upravo tu većina ljudi pravi grešku.
Postoji period kada tijelo najlakše ulazi u san
Prema velikom istraživanju objavljenom u časopisu Evropskog kardiološkog društva, idealno vrijeme za odlazak na spavanje je između 22 i 23 časa. U tom intervalu tijelo ulazi u fazu u kojoj se najefikasnije oporavlja i regeneriše, bez dodatnog opterećenja za organizam.
Studija je obuhvatila više od 88.000 ispitanika, koji su praćeni tokom više godina. Rezultati su pokazali da upravo oni koji ležu u tom vremenskom okviru imaju najmanji rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti.
Sve što izlazi izvan tog „prozora“ počinje da narušava prirodni ritam tijela.
Pomijeranje biološkog sata može da ostavi posljedice
Autor studije, Dejvid Plans sa Univerziteta u Ekseteru, objašnjava da ljudski organizam funkcioniše prema unutrašnjem satu koji traje 24 sata i upravlja gotovo svim važnim procesima u tijelu.
Naše tijelo ima 24-časovni unutrašnji sat koji reguliše fizičke i mentalne funkcije. Odstupanje od tog ritma može imati negativne posljedice po zdravlje, navodi dr Plans.
To praktično znači da nije dovoljno samo spavati, već je važno i da se san odvija u periodu koji odgovara prirodnom ritmu organizma.
Rizik raste kada odlazak na spavanje pređe ponoć
Rezultati istraživanja prilično su jasni. Kod ljudi koji odlaze na spavanje poslije ponoći rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti veći je za oko 25 odsto u poređenju sa onima koji liježu između 22 i 23 časa.
Zanimljivo je da ni prerani odlazak u krevet nije najbolje rješenje. Ispitanici koji su odlazili na spavanje prije 22 časa takođe su imali povećan rizik, što ukazuje na to da organizam najbolje funkcioniše kada postoji ravnoteža, a ne kada se ide iz krajnosti u krajnost.
Zašto većina ljudi uporno kasni sa spavanjem
U praksi, problem najčešće nije u tome što ljudi ne znaju šta bi trebalo da rade, već u navikama koje teško mijenjaju. Veče se produžava, telefon ostaje u ruci, posao se prenosi u kasne sate, a potreba da se ugrabi još malo vremena za sebe često nadjača osjećaj umora.
Zato problem nije nužno u tome što spavate premalo. Mnogo češće je problem u tome što zaspite u pogrešno vrijeme.