Robert Šafran je na fakultet stigao kao novi student, ali kada su ga nepoznati ljudi dočekivali kao starog prijatelja, zabuna ga je dovela do dvojice identične braće.
Prvog dana na fakultetu Robertu Bobiju Šafranu ništa nije bilo jasno. Prilazili su mu ljudi koje nikada nije vidio, pozdravljali ga i radovali se što se vratio. Postojao je samo jedan problem. On je tu bio prvi put. I nije se zvao Edi, kako su ga svi oslovljavali.
Bila je 1980. godina, a devetnaestogodišnji Bobi je stigao na koledž Salivan u američkoj državi Njujork. Ono što je počelo kao zabuna, dovelo je do ponovnog susreta trojice braće, čiju priču obrađuje dokumentarac Three Identical Strangers. Njihovo odrastanje u različitim porodicama bilo je povezano sa tajnim proučavanjem razdvojenih blizanaca i trojki.
Studenti su Bobija zamijenili za Edija Galanda, koji je prethodno pohađao isti koledž. Kada je jedan od Edijevih poznanika shvatio da pred njim stoji drugi čovjek gotovo istog izgleda, počeli su da provjeravaju detalje.
Bobi i Edi imali su isti datum rođenja, a obojica su bila usvojena. Ubrzo su se upoznali, a obojica su shvatila da ispred njih stoji brat za kojeg nisu znali da postoji. Njihov susret dospio je u novine. Fotografiju dvojice gotovo identičnih mladića vidio je Dejvid Kelman, koji je takođe bio usvojen. Na njoj je prepoznao lice koje je svakog dana gledao u ogledalu.
Ispostavilo se da nisu blizanci, već identične trojke. Sva trojica rođena su 12. jula 1961. godine, a kao bebe usvojile su ih različite porodice preko iste njujorške agencije, Louise Wise Services.
Susret koji je oduševio javnost
Za devetnaestogodišnjake je otkriće značilo da odjednom imaju dvojicu braće. Njihova priča privukla je ogromnu pažnju, a javnost je bila fascinirana njihovom sličnošću i činjenicom da su se pronašli slučajno. Međutim, iza radosti zbog ponovnog susreta pojavilo se pitanje koje njihove porodice nisu mogle da zanemare. Zašto im niko nije rekao da postoje i druga djeca?
Godinama kasnije saznali su da nisu bili samo braća razdvojena usvajanjem. Bili su i učesnici istraživanja o kojem nisu znali istinu.
Posmatrali su ih, a porodicama prećutali najvažnije
Istraživanje koje je vodio psihoanalitičar Piter Nojbauer bavilo se razvojem identične djece odgajane u različitim porodicama. Istraživače je zanimalo kako na djecu sa istim genetskim nasljeđem utiču različito vaspitanje i porodično okruženje.
Usvojitelji su znali da stručnjaci prate razvoj njihove djece. Nisu, međutim, znali da ona imaju identičnu braću ili sestre u drugim domovima. To je bila ključna prećutana informacija. Porodice su pristajale na posjete i procjene razvoja, ne znajući pravi kontekst istraživanja. Slučaj je obuhvatao i druge razdvojene blizance, čije su priče predstavljene u dokumentarcu The Twinning Reaction.
Pitanja koja susret nije mogao da riješi
Dokumentarac Tima Vordla, Three Identical Strangers, objavljen 2018. godine, ponovo je skrenuo pažnju na njihov slučaj. Priča koja počinje gotovo nevjerovatnom slučajnošću prerasta u pitanje granica nauke i prava ljudi da znaju sopstvenu istoriju.
U razgovoru povodom filma, Dejvid je govorio o želji da iz istraživanja makar proistekne nešto korisno, što bi im pomoglo da se suoče sa onim što se dogodilo. Propušteno vrijeme, međutim, nije moglo da se vrati.
(MONDO)