Zanimljivosti

NIJE VAMPIR NEGO ZAŠTITNIK: "Sava Savanović je nama ono što je Rumunima Drakula"

Autor Vesna Kerkez

Srpsku vodenicu i dalje "čuva" srpski vampir Sava Savanović.

Izvor: RINA.RS

Mali broj Srba, potkovan pričama o legendarnom Savi Savanoviću, bi smio da zanoći u vodenici potočari u mrklom mraku, samo uz huk vodeničkog kamena. Međutim, Gvozden Miković sa Mokre Gore zvani Skule po dedi, ipak nije jedan od tih jer on sa slikom srpskog vampiravrlo često zanoći u svojoj vodenici koja melje već duže od dva vijeka.

"Svi smo čitali te priče, o tome šta se sve dešavalo u tadašnjim vodenicama. Prenosile su se sa koljena na koljeno i ulivale strah, ali je veliko pitanje koliko je u tim pričama dodato, a koliko oduzeto. Ja lično smatram, da je Sava Savanović srpski zaštitnik, kao što je Drakula rumunski, naš je Sava, to je simbol vodenice. On živi u vodenici, njemu je tu mjesto i nikog ne dira. Vile sa njim žive, nikome ne smetaju, to je zaseban svijet", pojašnjava vodeničar Skule.

Bilo je teško održati vodenicu u životu. Ali, ova Skulova uz veliki trud njegovih potomaka se održala. Gvozden decenijama ulaže trud kako bi opstala i kaže da se nije umorio. Nema ova potočara nikakav materijalni značaj, ali u sebi krije veliku simboliku, duh tradicije i porodične vrijednosti.

"Točak i ja smo kao jedno, teško bi on mogao da se okreće da nisam ja navratio vodu i napravio pogon. Niti bi on bez mene mljeo, niti bih ja bez njega jeo. Nekad sjednem tu i zamislim se, kao da čujem te stare ljude koji puše lulu i krdžu piju i govore život", rekao je Gvozden.

Vodenice su nekada hranile na stotine gladnih usta, ali ujedno bile i mjesto sastanka mještana okolnih sela i svojvrsni informacioni biro. Skule je sačuvao stari dobri običaj i usluge meljave ne naplaćuje, već svako plati onoliko koliko može i koliko misli da treba.

"Radim lagano, ne umorim se. Ovdje na Mokroj Gori, okružen prirodom i domaćim životinjama je milina živjeti. Ne bude me alarmi, ne utrkujem se sa vremenom. Ustanem ujutro sa ženom, popijemo kafu, pustim ovce, konja i magare i sve što ovdje radim, radim lagano, bez imalo napora, ako nešto ne ide i ne može danas, može sutra", zaključuje vodeničar.

Iako Skule ne uzima ujam, nema ćar, ali berićet dolazi od ruke i tvrdi da su vodenice od iskona žila kucavica srpskog naroda, a snaga volje klade valja.

(Rina/MONDO)