Velike oči, kraci, meko tijelo, mjenjaju oblik i otrovne su, sa nevjerovatnom inteligencijom. Danas je oko 300 vrsta hobotnica rasprostranjeno u umjerenim, suptropskim i tropskim vodama širom svijeta.
Plava krv kod hobotnica ne potiče od kraljevskih gena, nego od bakra. One su beskičmenjaci, glavonošci i imaju veliku potrebu za kiseonikom. Zbog toga u njihovom tijelu hemocijanin efikasnio prenosi kiseonik na niskim temperaturama. Zbog toga je njihova krv ljubičaste boje, za razliku od ljudi kod kojih je hemoglobin na bazi gvožđa, pa je krv crvena.
Hobotnice imaju tri srca
Dva srca im služe za pumpanje krvi kroz škrge, a treće služi za cirkulisanje organa. Srce koje cirkuliše prestaje da kuca dok hobotnica pliva, što objašnjava zašto ovi glavonožci više vole da puze: plivanje ih iscrpljuje.
Zašto ostavljaju mastilo kada su u opasnosti ili u samoodbrani
Kada se osjete ugroženim, hobotnice u svom bijegu ispuštaju mlazeve mastila, koje im daje mogućnost da brzo pobjegnu jer se voda od njega zamuti. Unutar svojih kesica sa mastilom proizvode melanin, isti tamni pigment koji se nalazi u našoj kosi i koži. Mastilo takođe sadrži tirozinazu, jedinjenje koje peče oči predatora i privremeno parališe njihova čula mirisa i ukusa. Mastilo hobotnice je dobra odbrana i nije otrovno.
Otrov i kamuflaža bojama
Sve hobotnice, kao i sipe i lignje su otrovne, iako je samo plavoprstenasta hobotnica koja naseljava vode Australije opasna za ljude. Istraživači su otkrili da otrov hobotnice sadrži proteine slične onima koje proizvode ribe naduvnjače i ribe ježnjaci, kao i neke otrovne zmije.
Hobotnice su, kao i lignje i sipe majstori kamuflaže, jer mijenjaju boje.Ova hromatska virtuoznost zbunila je naučnike jer, upoređujući oči glavonožaca sa našim, oni bi trebalo da budu slijepi za boje. Za razliku od ljudi, koji imaju tri vrste receptora za boje i vide kombinacije crvene, plave i zelene, glavonoži imaju samo jednu vrstu.
Međutim, pažljivije posmatrajući zjenice hobotnica u obliku tegova, istraživači su postavili hipotezu da su zenice poput prizmi koje razlažu bijelu svjetlost u odvojene boje duge. Promenom oblika očnih jabučica, hobotnica može da fokusira različite talasne dužine, ili boje.
Osam krakova hobotnice mogu istovremeno da obavljaju odvojene zadatke zahvaljujući nervnom sklopu, poput mini-mozga koji je u osnovi svakog od njih i kontroliše njegovo kretanje. Kraci koji se uvijaju i razvijaju, ispunjeni sa više od 2.000 pojedinačno pokretnih vakuumskih čašica, sadrže dve trećine neurona ove životinje. Opremljene hemijskim senzorima koji ne samo da osjećaju, već i osjećaju ukus i miris.
I tako dok se hobotnica koncentriše na lov, njeni kraci je pomjeraju naprijed, testiraju vodu i okeansko dno, ispituju pukotine u koralima, a možda čak i otvaraju već ulovljenu školjku.
(Mondo/RTS)