Dok se danas nevjerstvo uglavnom završava razvodom ili raspravom, istorija stare Rusije krije mračne i bizarne rituale javnog poniženja.
Zamislite da vas ne budi alarm, već komšije koje vas vezuju za zaprežna kola. To nije scenario iz noćne more, već uobičajena "vaspitna procedura" za nevjerne žene u jednom ruskom selu, iz 16. veka.
Preljuba se u Rusiji nije smatrala ličnom dramom, već zločinom protiv čitavog svjetskog poretka. Žena koja bi udarila na čast muža, udarila je na poredak koji su učvrstili Bog i zajednica. I kažnjavali su je u skladu sa tim - tako da ne bude dobro ni njoj, ni njenim prijateljicama, ni budućim generacijama. Evo kako je to izgledalo:
1. "Vožnja" kolima srama
Ovo je "najspektakularnija" kazna koja je okupljala cijelo selo više nego vašar. Okrivljenu ženu bi skinuli do potkošulje (ponekad i potpuno golu), vezali bi je ili stavili u kola licem okrenutu ka repu konja i polako je vozili glavnom ulicom uz ismijavanje gomile. Uzde je držao muž ili njegovi rođaci, usput izvikujući detalje njenog "zločina". Nakon ovoga, povratka u pristojno društvo nije bilo.
2. Kućna ogrlica i lanac
U bogatim porodicama prevaru su kažnjavali bez javnosti. Da se ne bi iznosio prljav veš, ženu bi zaključavali u ostavu, vezujući je teškim lancem za nogu ili vrat. Kazna je trajala od nekoliko dana do mjesec dana, a hranili su je kroz prorez na vratima. U surovim slučajevima, na vrat bi joj stavljali gvozdenu ogrlicu sa zvončićem, kako bi svaki korak odavao gdje se grešnica nalazi.
3. Šibanje na mrazu i javno bičevanje
Jedan od letopisa kaže: "Ako koja žena počini preljubu, mužu je na trgu pred narodom dozvoljeno da je po golim leđima udari bičem dvadeset puta". Ako je muž želio da je moralno uništi, bičevanje su organizovali zimi na trgu. Nakon bičevanja, ženu bi polivali ledenom vodom, da bi se "ohladila".
4. Prisilno monašenje
Ako je muž bio veoma pobožan ili je samo želio da se "riješi" omražene supruge legalno, mogao je da je pošalje u manastir na vječno pokajanje. Bez prava na pisma, viđanja ili povratak u svijet. Procedura je bila prosta - par svjedoka na crkvenom sudu i dojučerašnja gospodarica kuće bila bi obrijana do glave i zaključana u ćeliju na hljebu i vodi.
5. Davljenje uz "čišćenje vodom"
Krajnja mjera, rijetko korištena. Ako je nevjerstvo pratilo rađanje deteta od strane drugog muškarca ili zlonamjerna neposlušnost, žena je mogla da bude osuđena na smrt davljenjem. To se nije radilo spontano, već odlukom seoske skupštine. Nevjerna žena je davljena u najbližoj rijeci, ponekad u vreći sa pijetlom ili mačkom da bi se pojačala sramota. Voda se smatrala "pročišćavajućim elementom, koji pere grijeh".
(MONDO)