Naučnici su ispod Krvavih vodopada na Antarktiku otkrili žive potomke drevnih mikroorganizama. Oni su preživjeli milionima godina zarobljeni u ekstremno slanoj vodi koja zbog gvožđa liči na krv.
Krvavi vodopadi na Antarktiku jedno su od najneobičnijih mjesta na Zemlji. Iz blještavo bijelog glečera Tejlor u jezero Boni sliva se vodopad jarkocrvene boje, stvarajući dramatičan prizor na ledu. Boja ne potiče od algi, kako se isprva mislilo, nego od gvožđa iz prastare slane vode zarobljene ispod glečera, koje pri dodiru sa vazduhom naglo rđa.
Novo istraživanje otkriva da se u tom drevnom rezervoaru nalazi bogata zajednica mikroorganizama, potomaka morskog života koji je možda milionima godina bio izolovan od ostatka svijeta, piše Science Alert.
Misterija crvene boje
Krvavi vodopadi predmet su naučnog interesovanja još od 1911. godine, kada ih je tokom ekspedicije otkrio geolog Tomas Grifit Tejlor. Prvobitna pretpostavka bila je da crvenu boju uzrokuju alge, slično pojavi ružičastog snijega u polarnim krajevima. Istraživanja su kasnije pokazala da je izvor "krvi" drevni rezervoar izuzetno slane vode ispod glečera Tejlor.
Voda je ostala u tečnom stanju jer so snižava tačku smrzavanja. Ta tečnost je bogata rastvorenim gvožđem, a potiče od drevnog mora koje je ostalo zarobljeno napredovanjem glečera prije najmanje 1,5 miliona godina. Gvožđe je nevidljivo dok je voda ispod leda, a tek kada izbije na površinu i dođe u kontakt sa kiseonikom, brzo oksidira i daje vodopadu tamnu boju rđe.
Potraga za složenijim životom
Odranije je poznato da su Krvavi vodopadi dom mikrobnom ekosistemu. Naučnici su godinama proučavali tamošnje bakterije i arheje (jednostavne jednoćelijske organizme), dok su eukariotski mikrobi bili znatno slabije istraženi.
Za razliku od bakterija, eukariotski organizmi – od jednoćelijskih ameba do višećelijskih biljaka i ljudi – imaju ćelijsko jedro i složeniju unutrašnju strukturu. U eukariote spadaju i mikroskopske dijatomeje, alge koje obično žive u vodi i čije prisustvo može sačuvati podatke o drevnom okruženju.
Tim koji je vodila mikrobiološkinja Andžela Zumplis sa Univerziteta u Kaliforniji želio je da provjeri da li su u prethodnim istraživanjima zanemareni eukariotski stanovnici Krvavih vodopada i da li oni mogu da otkriju nešto novo o istoriji podledničkog rezervoara.
Neočekivani stanovnici ispod leda
Istraživači su prikupili 167 uzoraka sa područja Krvavih vodopada i okolnih staništa, uključujući crveni tok, sediment, led i blato. Zatim su analizirali RNK iz okruženja.
Ta analiza im je omogućila da razlikuju organizme koji aktivno žive u sistemu od onih čiji su ostali samo genetski tragovi u obliku DNK. Umjesto tek nekoliko organizama koje su nanijeli vjetar ili voda, otkrili su specifičnu zajednicu eukariotskih mikroba okupljenu oko Krvavih vodopada:
Mnogi od njih pripadaju grupama koje se inače povezuju sa okeanom, poput dijatomeja, dinoflagelata i trepljara.
Analiza RNK pokazala je da su ti organizmi transkripciono aktivni, što znači da normalno žive i funkcionišu ispod glečera.
Naučnici su isključili mogućnost da su organizmi nedavno donijeti sa obale, jer su bili koncentrisani oko vodopada, a ne raspršeni po cijelom regionu. Uz to, mnogi su se genetski razlikovali od svojih modernih morskih srodnika, a te razlike ukazuju na dugotrajnu izolaciju.
Utočište u ekstremnim uslovima
Rezultati ukazuju na to da Krvavi vodopadi čuvaju potomke morske zajednice koja je ostala zarobljena kada je drevno more poplavilo dolinu. Ti organizmi su preživjeli dok se Antarktik pretvarao iz znatno toplijeg pejzaža u zaleđeni kontinent kakav je danas.
Kako su uspjeli da opstanu?
Istraživači smatraju da je sama izuzetno slana voda poslužila kao utočište. Budući da so snižava tačku smrzavanja, džepovi tečne vode mogli su da opstanu ispod glečera čak i dok se okolina smrzavala. Neki organizmi pokazuju i adaptacije za život u uslovima visoke slanosti, dok su drugi možda preživjeli duge periode u stanju mirovanja i ponovo se aktivirali kada su uslovi to dozvolili.
Ove strategije su vjerovatno omogućile drevnoj morskoj zajednici da opstane dok se kontinent menjao do neprepoznatljivosti.
Živi prozor u pradavnu prošlost
Ako je tumačenje tima tačno, Krvavi vodopadi čuvaju nešto izuzetno rijetko: žive potomke ekosistema koji je postojao prije današnjeg antarktičkog ledenog pokrivača. To znači da naučnici mogu da proučavaju organizme čiji su preci zaista živjeli u tom nestalom svijetu, umjesto da ga rekonstruišu isključivo na osnovu stijena ili fosila.
"Ova studija opisuje ovo područje kao jedinstveno utočište drevnih loza. Time postavlja temelje za buduća istraživanja o tome kako nam reliktni ekosistemi mogu otkriti više o prošlim promjenama u životnoj sredini i budućoj osjetljivosti polarnih područja", navode istraživači u radu objavljenom u časopisu Nature Geoscience.
(Mondo.rs)