Snažni napadač tima iz Bačke Topole je bio naš sagovornik na kraju 2020. godine.
(Piše: Dušan Ninković - mondo.rs)
Kada bismo tražili fudbalera u Superligi Srbije koji je tokom 2020. godine ’’preživio’’ više stvari, teško da bismo uspjeli da nađemo.
Nenad Lukić je tokom cijele godine bio fenomenalan, ali su period iza nas njemu obilježile i dvije krupne stvari koje nemaju veze sa terenom. Morao je da učestvuje u jednom štrajku, a na kraju jeseni je ostao bez čovjeka koji mu je beskrajno vjerovao, Zoltana Saba.
Sve to je povod da se raspričamo sa Lukićem koji je tek kao zreo fudbaler pronašao načine da redovno trese mreže.
Počelo je od fantastične proljećne polusezone, izborili ste Evropu i bio si jedan od najboljih strijelaca lige.
''Divno je počelo, od našeg ulaska u Superligu, niza nepobjedivosti na mnogo utakmica... U drugom dijelu smo samo nastavili tamo gdje smo stali prethodne jeseni, izborili smo Evropu koja je istorijski uspjeh za klub. Možda i najveće iznenađenje srpskog fudbala u posljednjih 10 ili 15 godina, da jedan debitant i klub koji je prvi put u eliti izlazi u Evropu'', počinje priču Lukić.
Pakleni tandem sa Vladimirom Silađijem
Snažni napadač je bio dio fenomenalnog tandema koji je blistao cijele sezone. On i saigrač Vladimir Silađi su na kraju i delili nagradu za najboljeg strijelca prvenstva sa po 16 golova. Toliko je postigao i Nikola Petković iz Javora.
''Ne znam da li je to iko osim ''vječitih'' imao dvojicu igrača koji su najbolji strijelci. Bio je to pravi način da afirmišemo i sebe i cijeli klub za koji igramo. Jako smo se lijepo stavili na mapu srpskog fudbala'', govori napadač tima iz Bačke Topole.
A kako je izgledalo igrati u tandemu sa konkurentom za nagradu?
''Kroz našu saradnju se dobro oslikava atmosfera u klubu. Nije to previše uticalo, radili smo svoj posao i za njega smo bili pošteno plaćeni. Stiglo je i poštovanje, a to su neke stvari kojih manjka u srpskom fudbalu. Razmišljali smo samo o terenu, o onome što je najbolje za ekipu i zato nam se vratilo'', otkriva naš sagovornik.
Spektakl sa Rumunima u Senti - Meč kakav Evropa ne pamti!
Evropa je izborena, a nastup u kvalifikacijama za Ligu Evrope je donio meč protiv FCSB, rumunskog velikana. Taj meč se pretvorio u spektakl. Meč kakav se retko viđa u evropskim okvirima i utakmica kakvu srpski klubovi nikada nisu odigrali na međunarodnoj sceni.
''Mnogi su u tom trenutku potcenili Steauu. Oni su još oslabljeniji parirali Liberecu, bez pet igrača. Sad su u Rumuniji prvi, igraju dobar fudbal. Mi smo se prikazali sjajno! Izbacili smo Moldavce, koji su slabiji od nas i onda hrabro odigrali protiv velikana istočnoevropskog fudbala'', ističe Nenad Lukić.
Što se samog meča tiče, postoje stvari zbog kojih Lukić žali...
''Mislim da smo sjajno otvorili utakmicu, sa dva brza gola, bili smo motivisani...Sve smo držali pod kontrolom. Onda smo dobili taj crveni karton... Da nismo, mislim da bismo imali odlične šanse da prođemo dalje. To bi bio veliki korak za nas. I ovako je to istorijska utakmica. Pokazali smo kako se bori za klub, saigrače, cijeli tim. Postizali smo golove sa igračem manje, pa sa dva igrača manje. Ostalo je malo gorčine jer nismo nagrađeni za to'', dodaje Lukić koji je taj meč završio sa dvije asistencije.
Problemi u prvenstvu...
Rezultati na početku Superlige nisu pratili prošlosezonske. Kao da vas je malo istrošio taj evropski nastup?
''Mislim da nije. Naš najveći adut za prošlu sezonu je bio što nismo mijenjali tim i dobro smo se poznavali. Morali smo da se prilagodimo bonusima. Bili smo iskusna ekipa, u idealnim fudbalskim godinama, a trebalo je da ubacimo dva igrača. Prethodne sezone smo u rotaciji imali samo jednog ili dva mlada fudbalera. A tu su i pehovi...'', počinje Lukić novu temu i kreće da nabraja!
''Bolesti, povrede igrača, korona! Od 24 licencirana igrača, do sada je 20 preležalo virus. Na kraju je tu i ova velike tragedija koja nas je pogodila na kraju jeseni, smrt našeg trenera Zoltana Saba. Jako teška polusezona za nas.''
Ipak, sva ta dešavanja se nisu odrazila na njegov golgeterski učinak.
''Ja sam se, nekako, u svemu ovome snašao bolje nego prošle sezone. Postigao sam 11 golova i imam osam asistencija u Superligi, što je sjajan rezultat. Siguran sam da i ja i tim možemo mnogo bolje od toga’’, otkriva napadač TSC-a.
Rijetkost je u domaćem fudbalu da se neko tek tako pojavi na velikoj sceni i odmah postane jedan od najboljih napadača u ligi. Lukić ima 28 godina, a golgeterska forma je tek stigla. Ranije se mnogo više mučio.
''Prije svega, mislim da mi sad odgovara stil igre. Gde god sam igrao, igrao se drugačiji, povučeniji fudbal. Tražio sam se godinama, a TSC je došao kao stvoren za mene. Uklopio sam se i ljudski, ali i u stil igre koji je gajio bivši šef Sabo. Počeli smo da igramo na gol više, što meni odgovara, pa sam krenuo ka boljem. Dvije godine sam u stalnom usponu'', ističe Lukić koji zbog golova puca od samopouzdanja.
Novi problemi sa Borcem iz Čačka - ŠTRAJK
Nažalost, godinu iza nas nisu obilježile samo fudbalske stvari. Nenad Lukić je prije nekoliko godina proveo šest meseci u Borcu iz Čačka, a prije nekoliko mjeseci se priključio štrajku bivših igrača tog kluba. Bio je jedan od potpisnika pisma koje se pojavilo u javnosti.
''Ja sam se tamo stvarno kratko zadržao, samo šest mjeseci, ali sam se solidarisao. Dug prema meni je mali naspram ostalih igrača, neki imaju i višegodišnja dugovanja. Smatram da je to moralan čin, nešto što mora da uradi svaki igrač. Nažalost, ko god u srpskom fudbalu provede duže od par godina mora da se sretne sa nečim sličnim'', govori Lukić.
Ipak, situacija se popravlja.
''Mogu da kažem da je malo bolje. Ima klubova na koje se treba ugledati. Da pomenem svoj klub, TSC u dan, u sekundu, izmiruje svoje obaveze. Tu su i Čukarički, Voždovac, Mladost... To se odmah vidi na rezultatima. Tu ima mnogo prostora za napredak, svuda je u svijetu normalno da čovjek bude plaćen za posao koji radi'', ističe napadač iz Sremske Mitrovice.
Čest je slučaj da navijači na profesionalne fudbalere ni ne gledaju kao na zaposlene, jer oni samo igraju fudbal. Nenad Lukić ima zanimljivo viđenje toga.
''Ovo je nama posao. Od ovoga hranimo sebe i svoje porodice. Istina, mi ovo volimo, ali je i dalje posao'', ističe Lukić.
Jesen je bila promjenjiva, imali ste različitih mečeva, ali ste se uz nekoliko pobjeda u finišu približili gornjem dijelu tabele.
''Imali smo tri ili četiri utakmice u polusezoni koje su bile ključna tačka, gdje smo mogli da promijenimo priču, prevagnemo i odemo u gornji deo. Mi smo te utakmice gubili, nekad lošom igrom, nekada zbog manjka sreće. Svakako da je i dalje cilj borba za Evropu. Sada nismo u poziciji da kažemo da je ta borba ravnopravna, jer nam mnogo beže timovi koji su ispred, ali želimo da se uključimo.''
Smrt trenera je šokirala sve koji prate fudbal u Srbiji
Moramo da se prisjetimo smrti koja je šokirala srpski fudbal, preminuo je Zoltan Sabo. Nekadašnji fudbaler Vojvodine i Partizana bio je tvorac ovakvog tima iz Bačke Topole. To se desilo između dva treninga, jedan dan je radio, pred sljedeći ste dobili informaciju. Postoji li način da se dočeka takva vijest, kako ste se izborili sa tim?
''Svi igrači, svi zaposleni u klubu... Bio je to jedan veliki šok za sve. Za mene je bio šok jer je to trener koji mi je dao šansu, slobodu u igri, priliku da se vratim u srpski fudbal. Bio je veliki gospodin, mnogo dobar čovjek, sa velikim poštovanjem prema svim igračima. Nema načina da se dočeka takva vijest. Bili smo šokirani i tužni'', ističe Nenad.
Utakmica protiv Inđije je došla prebrzo, ali je na neki način pomogla timu.
''Možda je došla u pravom trenutku. Malo smo se trgnuli, odigrali smo za njega i u njegovu čast. Mislim da nam je to najbolji meč u jesenjem dijelu prvenstva, mogli smo da dobijemo i ubjedljivije. Tri ili četiri dana prije tog meča nismo trenirali, odigrali smo ga iz srca i rezultat nije mogao da bude drugačiji'', otkriva napadač koji je dio karijere proveo i u Inđiji.
Posljednji mečevi u sezoni bili su oproštaj od Zoltana Saba.
''Ako se tako može reći, lijep oproštaj svih nas koji smo sa njim radili.''
Za TSC će na proljeće sve biti drugačije. Prerana smrt trenera znači i velike promjene.
''Mnogo toga se mijenja u klubu jer Zoltan Sabo nije samo trener. On je više bio menadžer, po engleskom modelu, jer se pitao i oko dovođenja igrača što je posao sportskog direktora. Sad, u nekom novom dobu, imaćemo veliki ispit. Cijeli klub će imati izazov da nadoknadi njegov gubitak'', ističe Nenad Lukić.
Gde bi Nenad Lukić mogao da nastavi karijeru? U Partizanu, čije je dijete...
Dvije uspješne sezone u TSC-u bi mogle da mu donesu dobar transfer. Pozivi već stižu, ali snažni napadač ne mijenja sredinu.
''Iskreno, postoji interesovanje. Postojalo je i ranije, ali sam odlučio da ostanem. Naravno, poslije ovih sjajnih partija mislim da sam zaslužio da se u najboljim fudbalskim godinama 'naplatim'. Moja budućnost je da odlaskom u inostranstvo obezbijedim sebe i porodicu’’, otkriva nam Lukić, koji je inače dijete Partizana.
A to što crno-bijeli traže napadača?
''Da, dijete sam Partizana, mnogo toga sam naučio za sedam godina u klubu, posebno od Slađana Šćepovića. Ostaje žal što nisam dobio šansu u tim mlađim godinama, ali je sad nezahvalno pričati o transferu. Kada bih birao između Zvezde i Partizana ili inostranstva, izabrao bih odlazak 'preko'. Partizan traži napadača, ali svi traže napadača, to je tražena roba'', uz osmijeh govori bivši omladinac tima iz Humske.
Već si imao jednu inostranu epizodu, u Bugarskoj.
''Nažalost, ružna epizoda za mene. Otišao kao veoma mlad u zemlju koja nije sređena. Bugarska je tada bila fudbalska divljina. Sad ne znam kako. Bilo je to veliko iskustvo jer sam vidio šta i kako, pa mladim fudbalerima ne bih preporučio da odlaze po svaku cijenu.''
Nenad Lukić je u karijeri promijenio desetak srpskih klubova, prije nego što se skrasio u Bačkoj Topoli. Najbolje partije je pružao u Bežaniji i Inđiji, ali je tek saradnja sa Zoltanom Sabom iz njega izvukla ono najbolje. U posljednje dvije godine je za TSC odigrao 70 mečeva i na njima bio strijelac čak 38 puta, a drugu sezonu uzastopno je u konkurenciji za najboljeg strijelca Superlige.
(MONDO)