Na današnji dan prije 80 godina, Svetozar Đanić je streljan od strane NDH
U nedavnom MONDO serijalu posvećenom 125 godina fudbala u Srbiji, otkrili smo da postoje brojne priče o zaboravljenim ličnostima i događajima u tom sportu koje vrijedi čuvati od zaborava.
Ali, da li ste znali da je jedan Srbin poslije igranja u reprezentaciji Nezavisne Države Hrvatske 1941. bio streljan od strane ustaša?
Njegovo ime bilo je Svetozar Đanić. Bio je pravoslavni Srbin koji je na današnji dan prije 80 godina, 18. juna 1941, bio streljan od strane ustaškog režima.
Njegova tragična životna priča ostala je neispričana sve do današnjih dana, a i te kako bi valjalo sačuvati je od zaborava.
Ono što danas znamo o Đaniću, tada jugoslovenskom reprezentativcu, prije nego što je počeo Drugi svjetski rat, jeste da je rođen u Sremskoj Mitrovici 1917. godine. Bio je odličan fudbaler koji je ponikao u SK Slavija iz Novog Sada, a potom sa 17 godina prešao u redove Vojvodine.
Tokom 1936. se preselio u Zagreb, na studije, kratko je zbog toga boravio i u Čehoslovačkoj, prije nego što se vratio u Zagreb. Nosio je boje Građanskog, poznatog predratnog kluba sa kojim je 1940. osvojio posljednje prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.
His name was Svetozar Đanić and he was a football player for Croatia national team.
— Aleksandar Holiga (@AlexHoliga)June 18, 2021
80 years ago today, he was executed by the Ustaše militia — just three days after making his debut for Croatia against Germany in Vienna.pic.twitter.com/M0LfAcCwlZ
I tada otprilike počinje njegova tužna sudbina. Drugi svjetski rat je polako počinja da poprima obrise strašnog sukoba, a poslije tri utakmice u dresu Jugoslavije tokom 1940. i 1941. godine, Đanić biva pozvan u reprezentaciju novoosnovane NDH.
Kao što je Aleksandar Holiga u tekstu posvećenom Đaniću za hrvatski "Telesport" otkrio, ovaj fudbaler je u knjizi "Nogomet Nezavisne Države Hrvatske" bio opisan na sledeći način:
"Zna se: Đanić je "lala", pravoslavac. Kasnije i okorjeli komunist. Igrački, solidan." I upravo će taj opis komuniste (makar zvanično, imajući u vidu da je bio i Srbin, a znamo kako su oni prolazili u NDH) skupo koštati mladog fudbalera.
Već 15. juna 1941. godine, Đanić je - nije se mnogo pitao - bio dio reprezentacije NDH na meču protiv selekcije nacističke Njemačke, tima protiv kojeg je već jednog igrao kao reprezentativac Jugoslavije.
Meč je bio igran u Beču, igrači NDH su pozdravili domaćine zloglasnim pokličom "Za dom - spremni", a Nijemci su slavili 5:1. Ta selekcija NDH će jula 1941. biti čak i primljena i u članstvo FIFA, ali tragični junak ovog teksta to nije dočekao.
Đanić je bio zamijenjen u drugom poluvremenu tog susreta s Nijemcima, a već dan kasnije, po povratku te selekcije u Zagreb, on biva uhapšen.
Ustaše su ga privele pod optužbom da je sarađivao sa komunistima i 18. juna ga streljaju u šumi Dotrščina, na lokaciji gdje su ustaše tokom Drugog svjetskog rata streljale još oko 7.000 ljudi.
Đaniću su bile tek 24 godine, a on je ostao potpuno zaboravljen. Holiga, autor pomenutog teksta, smatra da Hrvatska ne bi smjela da "krije kosture u ormaru", već da treba da prihvati svoju istoriju i Đanića prepozna kao jednog od hrvatskih reprezentativaca, imajući u vidu da u svoju današnju statistiku zbrajaju mečeve koje je selekcija NDH igrala tokom Drugog svjetskog rata.
Tri dana prije smrti, Đanić je bio praktično primoran da bude dio meča kojim su se veličale ustaške i nacističke "vrline", iako su bile suprotne njegovim ideološkim uvjerenjima. Kao pravoslavni Srbin u NDH očigledno je na sebi imao metu koju nije mogao da izbjegne. Njegov tragičan kraj života ne bi smio da ostane tamo gdje je do sada bio, u zaboravu.
Svetozar Đanić to nije zaslužio...