"Baš sam. Nije bilo prijatno", rekao je u intervjuu za Mondo i otkrio: "Blizu sam odluke da se preselim u Novi Sad".
Razloga za razgovor sa Nenadom Lalatovićem ima dovoljno tokom cijele godine, vijest da mu je Vojvodina tokom pandemije pripremila novi ugovor i da će ga rado potpisati čim se vrati na posao bila je samo povod.
Na poruku je odgovorio pozivom i pitao da li je u redu da se čujemo kasnije popodne, jer se upravo spremio za trčanje.
Svako ko prati Lalatovićevu karijeru zna da će istrčati svoju dionicu sve i da bombe da padaju okolo, ali fudbal u Srbiji ovog proljeća nisu zaustavile NATO bombe, već zaraza pred kojom smo pobjegli u "četiri zida" i čekali, pa je pitanje o nabačenim kilogramima i padu forme tokom vanrednog stanja djelovalo logično kada smo se kasnije i čuli.
Tako smo i saznali da, zapravo, nije on išao na potpisivanje ugovora u klub, već klub kod njega.
"Nisam izgubio mnogo, trčao sam svaki dan, jer sam tokom korone dosta vremena proveo u hotelu na 'Vujadinu'. Tu sam mogao da se krećem. Veliki je prostor, sedam-osam terena je tu, pa sam bio aktivan, trčao, igrao tenis, svako veče šetao i nisam mnogo izgubio", pričao je i nastavio...
"Imam taj stan, bio sam u početku tamo, ali zatvoren si u četiri zida. Meni je prijalo da budem ovdje, mogao sam da koristim cijeli posjed koji pripada centru 'Vujadin Boškov', imao sam slobodu u tim časovima i da šetam, pa sam lakše podnosio sve nego u stanu", rekao je Lalatović na početku intervjua za Mondo, pa je i prvo potpitanje bilo sasvim logično.
Baš sam?
"Baš sam", rekao je.
"Dolazila su djeca kod mene, s vremena na vrijeme. Kćerka i dva sina. To su bili najljepši dani ovdje".
Kako izgleda živjeti sam u hotelu?
"Nije prijatno kad ste sami, a znate kako, ja sam bukvalno bio tu sam. Gledate te terene kako zvrje prazni, gledate hotel koji je uvijek bio pun, odjednom ja sam u hotelu, nije bilo prijatno... Bilo mi je jako krivo", promijenio je na kratko boju glasa, ali se brzo vratio na svoje riječima:
"Ali, bolje biti sam na 'Vujadinu', nego sam u stanu".
"Najvažnije je bilo da se izborimo sa time, da pobijedimo koronu i drago mi je da smo uspjeli. Evo, sad smo opet svi ovdje, opet je 'Vujadin' pun djece, svako igralište je zauzeto... Danas su i moji momci trenirali, spremamo se za narednu utakmicu".
Kaže da je uspio da se skloni samo fizički, ne i mislima, ali da je brzo naučio da koristi vanredno stanje za ideje koje su mu se motale po glavi dok su vanredne bile samo utakmice srijedom.
"Bili smo svi opterećeni koronom u početku, i ja naravno. Pratio sam šta se događa, jer imam oca od 75 godina", rekao je.
"Ali, pročitao sam tri-četiri knjige, radio sam na programima, na novim treninzima, jer sam dugo imao viziju kako želim da igram, a sada je konačno bilo vremena da osmislim i treninge za drugačiju vrstu presinga... Bio sam fokusiran na fudbal, trening, knjigu i koronu".
Djeluje kao previše tiho i pusto mjesto za nekoga ko je odrastao u gradu, igrao pred punim tribinama i vodio treninge okružen igračima i kolegama.
"Uvijek slušam muziku", odgovorio je.
"Pet puta nedjeljno trčim 60 minuta, odnosno deset kilometara i uz muziku razmišljam o poslu. Vjerujte, ako me vidite da trčim, razmišljam o fudbalu. Trčim i donosim bitne odluke, teške odluke, neprijatne odluke, rješavam probleme i ako ih imam i ako ih nemam, 'odigram' cijelu utakmicu prije nego što je počela. Razmišljam šta će mi se dogoditi ako povedem, ako ne daj bože prvi primim gol, šta da uradim ako pred kraj bude neriješeno...", pričao je u dahu i zaključio:
"Tako se pripremam da me ništa ne iznenadi na utakmici".
Prije narednog pitanja, dodao je kratko:
"Muzika opušta čovjeka".
U karijeri je često potpisivao ugovore, ali ih nije često produžavao. Da li je opušten dan pred potpis sa Vošom na još godinu dana, bio je pokušaj pošalice koji nije prošao. Odgovorio je ozbiljno.
"Svuda sam potpisivao na godinu dana i svaki ugovor sam odradio do kraja. Za 11 godina koliko radim, nikad nisam dobio otkaz. Radio sam dok mi ne istekne ugovor, a kakve sam rezultate pravio, sa Borcem drugi na tabeli, dva poraza za godinu dana u Radničkom... ne samo da je uvijek bilo ponuda, već su se klubovi otimali za mene", pričao je i nastavio:
"Odlazio sam tamo gdje su me željeli. Volim da radim tamo gdje me neko hoće, gdje vidim da ima poverenja u mene, gdje osjetim ljubav kluba prema meni... Tako sam i mijenjao klubove poslije godinu dana, a sada sam produžio sa Vošom na još godinu dana".
Šta se promijenilo?
"Ima jedno sto mojih intervjua u kojima sam govorio da je tih 13 mjeseci u Vojvodini bilo najbolje vrijeme koje sam proveo. Radio sam poslije toga u nekoliko klubova i uvijek sam to ponavljao. Osjećam kao da sam ovdje odrastao, Vojvodina je klub moje trenerske karijere, mnogo su mi pružili, vjeruju u mene, a ja im vraćam na terenu", govorio je, dok je strast koju osjeća prema fudbalu i pobjedama mogla jasno da se čuje "preko žice".
"Prije nego što sam se vratio, Vojvodina nije bila na nivou na kom je sada. Nije to zahvaljujući meni, nego kvalitetnim igračima, fenomenalnoj Upravi kluba na čelu sa gospodom Brajićem, Bajatovićem i Maprom. To su ljudi koji drže klub na čvrstim nogama, meni je lakše da radim kada su plate redovne, a igrači zadovoljni".
Nastavio je do trenutka kada će ponovo iznenaditi odgovorom...
"Klub gdje radim, pobjeđuje. A to je sad Vojvodina i znam koliko to Vojvodini znači, jer je bila deveta prošle sezone, sad igra četvrtfinale Kupa, treća je i igraće Evropu. Dakle, sve što je traženo, Nenad Lalatović je ostvario, plus nigdje nismo imali pomoć sudija ni za jedan jedini aut. Uvijek je bilo 50-50 i to me najviše raduje", obrazlagao je kako se dogodila tako jaka veza između Voše i jednog Beograđanina.
"Volim kad je tako, ne treba mi aut, ali nemoj ni da mi uzmeš. To je fudbal koji želim da igraju moji momci, jer imaju porodice i karijere, sutra treba da odu u inostranstvo, a i ja volim kad je 50-50. Zbog toga sam ponosan na rezultate koje smo napravili u Vojvodini. Stvarno se ovdje osjećam prelijepo, osjećam se kao da sam rođen u Novom Sadu i, čak, mislim da ću ostati ovdeji da živim", rekao je.
"Kažu 'Srpska Atina'. Meni je Novi Sad ljepši od Atine. Razmišljam da ovdje uzmem stan i da mi to bude novi dom".
U tišini je dodao samo...
"Sve sam bliže toj odluci".
Ako promijeniš grad, nećeš valjda i naglasak? "Ne, ne... Naglasak je moj", nasmijao se. "Ne volim ni igrači kad odu preko, pa poslije dvije godine govore kao da nikad nisu živjeli ovdje. Naglasak, kakav je, takav je. Tvoj je".
Iz njegovog ugla, to je ispravna odluka donijeta sa razlogom. Više razloga.
"Stvarno su me prihvatili ovdje, navijači, grad, Novosađani, svi, svi... Vidim da sam voljen, da me ljudi poštuju, kao što i ja poštujem ovaj klub. Često se govori o meni, a ja bih volio samo da neki novinar ode u klubove u kojima sam radio i čuje šta će o meni reći obični ljudi, zaposleni, igrači, ma bukvalno svi", pričao je nešto žustrije.
"Pitajte njih kakav je Nenad Lalatović, jer je sramota da ja pričam, a i ne želim. Možda se neka televizija sjeti da pita normalne ljude šta će reći o meni. Mene ne zanima ko ima para, ko nema, ko radi, ko ne radi, uvijek sam za svakoga bio tu. Nema čovjeka kom sam mogao da pomognem, a da nisam".
Odgovorili smo činjenicom, da je njegovo gostovanje u podkastu "Sve u 16" i dalje upečatljivo najgledanije.
"Meni je drago zbog toga. Znam koliko me normalni ljudi cijene, znam i zašto me neke navijačke grupe ne vole, jer sam takav-kakav sam. Za klub koji radim dajem sve. Navijači drugih klubova me ne vole i to je normalno".
Voljeli bi te da si njihov...
"Da sam njihov, sigurno", nasmeijao se.
"Ja sam ponosan na sebe, ali bih volio i da se neko sketi da pita druge za to. Ima ih mnogo".
Na opasku da se malo ko raduje burno kao on, rekao je...
"Trener kada vodi utakmicu mora da bude u njoj 500 odsto. Uvijek dajem maksimum, tako i proživljavam sve što se događa igračima, na terenu i oko njega. Ponese me kad damo gol, jer znam da je to uspjeh svih nas zajedno. Ja sam sportista i cijeli život sam na terenu, naravno da sam presrećan zbog mojih igrača, navijača i naravno zbog sebe".
Pored pobjeda, raduje ga i kad klinci koje je uveo u prvi tim ostvare velike karijere i potpišu ugovore života. Sevilja je, navodno, spremila jedan takav ugovor za mladu zvezdu Vojvodine, Mirka Topića.
Lalatović nije direktno odgovorio na pitanje da li će tinejdžer otići na ljeto, ali je istakao da će mu srce biti puno kada se to dogodi.
"Topić je eksplodirao kod mene. Kada sam došao, prebacio sam ga u prvi tim iz Omladinske škole, radio sa njim, dao mu šansu i iskoristio je. Sluša ono što tražim od njega i sa 18 godina već je jedan od najtraženijih igrača. Pred njim je lijepa karijera, a meni je drago što sam još jednog bisera izbacio, a Vojvodina ima i Zukića i Neškovića i Kokira...", pričao je.
"Gdke god sam radio, imao sam sreću da prepoznam talenat u mladima, da ih formiram, ubacim u prvi tim i da im promijenim život".
Rekao je i...
"I njima i njihovim porodicama".
Za kraj, skromno, priznao je da mu znače rijetke prilike u kojima ga se sjete...
"Meni znači samo kad igrač zapamti šta si uradio za njega i kad te se sjeti preko novina. Nikad ništa ne tražim, nikad ništa ne očekujem, radim i borim se za sebe, ali eto to bi mi značilo... Da me se jseti igrač kom sam pomogao u karijeri", priznao nam je, prije nego što smo ga pitali da li se Zvezdan Terzić nije sjetio ili želio da sjeti prvog trenera od dolaska u Crvenu zvezdu, kada je sastavljao spisak zvanica za proslavu 54. rođendana.
Odgovor pročitajte kasnije u toku dana na našim stranicama.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.