Nekada sjajni fudbaler otkrio neprijatnu anegdotu sa priprema Olimpijakosa prije 15 godina.
U svoje vrijeme, brazilski ofanzivni vezista Đovani (48) bio je jedan od najboljih igrača Evrope. Blistao je u Barseloni od 1996. do 1999. godine, pa je poslije toga prešao u Olimpijakos (1999-2005), jer nije mogao sa Lujem Van Galom.
U svojoj knjizi "Đovani - legenda - moja autobiografija", Brazilac je napisao mnogo anegdota o svojoj karijeri, a jedna se odnosi i na njegov zajednički rad u Olimpijakosu sa srpskim stručnjakom Dušanom Bajevićem (71).
Autoritarni Bajević vodio je Olimpijakos u dva mandata. Prvi je trajao od 1996. pa baš do 1999, a drugi je od 2004. do 2005. U tom periodu njihov odnos nije bio dobar, a sve je kulminiralo scenom u kojoj je fudbaler treneru pljunuo hranu na glavu?!
"Radili smo bez problema pet godina ranije. Ali ovog puta, ne znam zašto, činilo se od starta da će naš odnos biti drugačiji. Možda je oduvijek smatrao da je moj transfer dogovorio predsednik, bez njegovog učešća i onda je koristio šansu da mi pokaže svoj stav o tome", napisao je Đovani.
Nepremostivi problem među njima nastao je tokom priprema, a igrač prihvata da je on zaslužan za to.
"Bila je to moja greška. Iako nenamjerna, ali moja", rekao je on.
"Igrali smo prijateljsku utakmicu protiv Palerma u Italiji i otišli smo u šetnju prije jednog obroka. U ustima sam 'vrtio' dva slatkiša i tako sam se igrao. Dok smo se spuštali stepenicama, pomislio sam - šta bi se dogodilo kada bih jedan slatkiš pljunuo na glavu saigrača koji je nekoliko metara ispod bezbrižno prolazio?"
Đovani i danas živo pamti tu scenu.
"Lobijem hotela odjekivao je smijeh igrača, svi su bili spremni za šalu. Pošto sam se umorio od zanimanja tim slatkišima, pljunuo sam ih. I oni jesu pali nekome na glavu... Na Bajevićevu glavu!".
Đovani dobro pamti i s kim je bio u tom trenutku i kako je Bajević izgledao.
"Okrenuo se i vikao - ko je to uradio?! Podigao je pogled i vidio Nerija Kastilja, a ne mene. 'Brate, mrtvi smo', rekao sam Neriju, koji mi je tada bio cimer".
Poslije timske šetnje, Bajević je pokucao na vrata njihove sobe.
"Kastiljo mu je otvorio, a Bajević ga je pitao: 'Reci mi, da li si ti?'. Htio je da od njega izvuče odgovor, ali je Neri odgovorio da odrično. I ja sam isto poricao, a to ga je naljutilo".
Đovani ni danas ne žali što je lagao trenera.
"Lagao sam, ne zato što sam ga se plašio, već zato što nisam htio da preuzmem odgovornost. Uvijek sam to radio, kroz čitav život i nisam postao drugačiji sa 32 godine. Prosto, to je bila moja posljednja sezona u klubu i znao sam da će, ako priznam, on to reći novinarima i onda će naći najbolji način da me skloni iz ekipe. Pobrinuo sam se da sakrijem sve tragove da sam ja to uradio", kaže Đovani.
Đovani je napustio Olimpijakos 2005. kao jedan od najboljih igrača u istoriji kluba. Vratio se u Santos i tamo igrao sa Robinjom prije nego što ga je iz ekipe sklonio trener Vanderlej Luksemburgo.
Bajević je takođe 2005. napustio Pirej, a 2006. postao trener Crvene zvezde, u kojoj se nije dugo zadržao, jer je u toku utakmice protiv Vojvodine napustio i teren i klupu i klub, nakon skandiranja navijača da ode.
Ovu Đovanijevo priznanje čuo je 15 godina kasnije.