Bilo je to 24. avgusta 2010. godine...
"Partizan je u Ligi šampiona!", ponovo je komentator RTS-a Predrag Strajnić dobio priliku da uzvikne.
"Parni valjak" je u Ligi šampiona", glasno je uzvikivao komentatora prenosa utakmice u Briselu, istorijske za crno-bijele, koji su tog 24. avgusta 2010. godine po drugi put u klupskoj istoriji obezbijedili plasman u najjače evropsko takmičenje.
Kakav je samo to lud dvomeč bio...
Prvo je bio "preskočen" Pjunk u drugoj kvalifikacionoj rundi, sa dvije pobjede. Potom je i finski HJK bio savladan u Beogradu pa "na strani". A onda je uslijedio Anderleht.
Težak "zalogaj", šampion Belgije koji je imao ozbiljne igrače u svom timu. Na golu je bio Silvio Proto, na sredini su igrali Lukas Bilja i Šeik Kujate, a u napadu Matijas Suarez i belgijski vunderkind Romelu Lukaku.
Ekipa Aleksandra Stanojevića znala je da neće biti nimalo lako, naročito ne poslije 2:2 u Beogradu. Tada su u onih frenetičnih 12 minuta "pala" sva četiri pogotka - i vođstvo Anderlehta, i preokret Partizana poslije gola Klea i autogola gostiju, ali i izjednačenje Rolanda Juhasa.
Ništa, moraće opet da se karta za Ligu šampiona ovjerava na gostovanju, baš kao sedam godina ranije.
Bila je to vruća noć u Briselu, a kako je postajala tamnija, tako je i temperatura sve više rasla. Partizan je igrao za Ligu šampiona, a 53 minuta od početnog zvižduka na semaforu je stajalo 0:2.
Kleverson Kordova Kleo bio je apsolutni junak crno-bijelih. Prvo je poslije četvrt časa igre na precizan centaršut iz kornera sjajno utrčao i glavom smjestio u mrežu. Vrijeme je dosta sporo odmicalo, makar u očima navijača Partizana, a kada je početkom drugog poluvremena Brazilac odlično primio loptu na grudi na drugoj stativi gola Anderlehta i uspio da ponovo matira Prota, sve je trebalo da bude mnogo lakše.
Trebalo je, ali kao da to ne bi bilo to. Moralo je težim putem.
Tek što je prošlo 10 minuta od drugog Kleovog gola, centaršut Jana Polaka iz dubine pronašao je usamljenog Lukakua na petercu, koji uspjeva da nekako zahvati loptu glavom, a ona vara Radišu Ilića iako se činilo "da je ima".
Sada se navijačima već mota po glavi ona stara o najopasnijem rezultatu, a kada je Giljem Žile pogodio "projektil" sa dvadesetak metara, Ilić nije uspio ni da pošteno odreaguje. Žile pun energije protrčava ispred Partizanovog gola, a crno-bijeli su u "nokdaunu".
Ipak, uspjeli su nekako da prebrode posljednjih 20 minuta regularnog dijela igre, a onda i još 30 koliko ih je čekalo u produžecima. Prebrodili su i čitavih 100 bez Saše Ilića koji je morao da napusti igru bez povrede. Među Stanojevićevim "džokerima" bili su Aleksandar Davidov i Vojislav Stanković, a i Miloš Bogunović je dobio šansu u produžecima.
Prošli su i ti produžeci i na red je stizala "penal lutrija". Ona iz 2003. protiv Njukasla bila je nezaboravna, ona protiv Artmedije dvije godine kasnije što dalje istisnuta iz sećanja.
Sada nije bilo Ivice Kralja da brani udarce, dovoljan je bio Radiša Ilić da "začara" gol, iako nijedan udarac nije dotakao. Kleo je postigao gol na startu penal-serije, a onda su Suarez, Mladen Krstajić i Bilja redom promašivali.
Raća Petrović je u trećoj seriji donio 2:0, da bi Žile smanjio prednosti. Davidov nije bio dovoljno precizan i Ležer na kraju četvrte serije donosi 2:2.
Tenzija je na vrhuncu, navijačima Partizana se dlanove znoje više nego ikad prije, ali to nije slučaj sa Vojislavom Stankovićem. On rutinski pogađa svoj penal, a onda taj famozni Busufa uspjeva da "deganžira" loptu nebu pod oblake i lansira Partizan u Ligu šampiona.
Tamo se, pak, crno-bijeli nisu proslavili. Grupa sa Arsenalom, Šahtjorom i Bragom se pokazala isuviše teškom za tim Aleksandra Stanojevića. Uslijedilo je šest poraza uz gol-razliku 2:13. Nijedan bod nije bio osvojen, a ni Liga šampiona u narednoj deceniji nijednom nije bila dostignuta.
Imali su crno-bijeli svojih prilika, onu Steauu i dalje pamte, a u Ligi Evrope su uspjeli da se pet puta domognu grupne faze. Jednom su je i prošle, jednom ih je u tome spriječio Augsburg, a jednom AZ Alkmar.
Dogodio se i taj Šamrok Rovers 2011. godine, ali Liga šampiona nijednom. U Humskoj će još koju godinu morati da pričekaju na neki novi Brisel...