Ovog proljeća, golovi Rikarda Gomeša imaju još veću težinu u redovima tima Aleksandra Stanojevića, upravo zbog činjenica da ekipa nije tako golgeterski raspoložena kao jesenas i da zaustavljanje njega nerijetko znači i zaustavljanje Partizana.
Dani polako prolaze, 167. "vječiti" derbi je sve bliži. Subota je dan kada će se odlučivati o trci za titulu. Pred prošli, Partizan je imao pet bodova prednosti u odnosu na Crvenu zvezdu i loša partija bila je nagovještaj drame u borbi za trofej.
Mjesec i po kasnije, Partizan ponovo ide na stadion "Rajko Mitić", sada sa dva boda zaostatka i imperativom pobjede. I upravo zbog toga, pritisak će veći nego ikad biti na Rikardu Gomešu - ključnom igraču koji kada ne postiže golove, ni Partizan ne pobjeđuje!
Crno-bijeli imaju problem koji moraju da riješe. U trci za titulu ovog proljeća postižu osjetno manje golova nego u prvom dijelu sezone. Možda će u Humskoj imati razloga da govore i o suđenju, koje je već nedjeljama glavna tema u Superligi, ali neke stvari idu i dalje od toga.
Partizan je već tri puta ovog proljeća u domaćem prvenstvu propustio priliku da postigne gol - protiv Zvezde (0:2) i u remijima sa Napretkom i Čukaričkim (oba puta 0:0).
Očito, ni Rikardo Gomeš na tim mečevima nije postizao golove. Zapravo, svaki put kada je Partizan kiksnuo u Superligi ove sezone, uključujući tu i jesenji dio, napadač sa Zelenortskih Ostrva nije tresao mrežu. Ni protiv Proletera (0:0), ni u prvom derbiju u Humskoj (1:1). Štaviše, jedina dva meča od Rikardovog povratka u Humsku u kojima jeste postizao gol, a Partizan nije slavio, bili su evropski susreti - prvi meč protiv Sočija u Rusiji (1:1) i poraz od Fejnorda u Holandiji (3:1).
RIKARDO NA PROLJEĆE JOŠ VAŽNIJI NEGO NA JESEN
Partizan je u prvom dijelu sezone odigrao čak 11 mečeva u prvenstvu u kojima su postizali najmanje tri pogotka. U takvoj raspucanoj formi, nije ni bilo mnogo strašno ako Rikardo ne postigne baš uvijek gol.
To se nije često dešavalo, ali sada kada Partizan ima daleko više problema u napadu, daleko više se osjeća kada ne zatrese mrežu. Ni u jednom meču u 2022. godini Partizan nije postigao više od dva gola. Uostalom, i kada se pogleda koje golove je Rikardo davao ovog proljeća, jasna je njihova važnost.
U pobjedi protiv Radničkog (2:0), Rikardo je načeo Nišlije na "Čairu", a potom je i asistirao za drugi gol. Protiv kragujevačkog Radničkog, takođe je bilo 2:0 i opet je Rikardo bio strijelac prvog gola. Protiv Mladosti takođe - gol za 1:0 bio je njegovo djelo, u meču u kojem su crno-bijeli na kraju jedva uspjeli da sačuvaju 2:1. I onda meč protiv Radnika, kada je prvi strijelac ekipe Aleksandra Stanojevića postigao gol za konačnih 2:1.
Jedini meč ove godine u kojem se Partizan nije mučio, a da Rikardo nije bio strijelac, bilo je 2:0 protiv TSC-a, kada je napadač bio suspendovan zbog kartona. I sve ovo dodatno će biti tema za razmišljanje treneru Stanojeviću pred novo gostovanje Zvezdi.
KO ĆE SKINUTI BREME SA RIKARDOVIH LEĐA?
Sve gorenavedeno bi trebalo da crno-bijele navede na razmišljanje. Stanojević će željeti da njegova ekipa bude u svim aspektima igre bolja nego što je to bila u prošlom susretu sa Zvezdom, a pobjeda je moranje.
Zato su i golovi moranje. Da to ne bi postalo breme koje će pasti samo na Rikardova leđa protiv štoperskog tandema Aleksandar Dragović - Strahinja Eraković, i drugi će morati da pripomognu.
Lazar Marković, Kvinsi Menig, Nikola Terzić i Nemanja Jović konkurisaće za krilne pozicije, uz Filipa Holendera i Aleksandra Lutovca sa klupe. Oni će morati da ponude nešto novo i konkretno, jer crno-bijelima sve staje u ovih 90 minuta. Nijedan od gorepomenutih igrača se ne može opisati riječima "u odličnoj formi", a to će neko "morati" da promijeni baš u najvećem izazovu u srpskom fudbalu, protiv "vječitog" rivala.
Jer Partizanu treba pobjeda. Partizanu su potrebni golovi. A neko mora da ih postiže - da li Rikardo ili neko drugi, crno-bijelima je manje važno.