Za Hertu svi znate već godinama, ali u Berlinu postoji jedan drugačiji klub. Lokalni, sa dušom, za koga su navijači bukvalno krvarili kako bi ga spasili od propasti. Ovo je priča o Union Berlinu, šumarevoj kućici, Istočnoj Njemačkoj, kolektivizmu i srcu jednog kvarta.
Bio je 27. maj 2019. godine i poslije jedne prilično dosadne utakmice sa Štutgartom (završena je 0:0) u Berlinu je nastao haos. Gomila ljudi u crveno-bijelim dresovima uletjela je na teren i krenula da slavi. Zašto? Zato što su prisustvovali istoriji.
Poslije 2:2 u Štutgartu i 0:0 na stadionu “An der Alten Forstraj” (u prevodu kod šumareve kućice) značilo je da je prvi put od ujedinjenja Njemačke Union Berlin u Bundesligi. A to govori mnogo – o Njemačkoj, odnosu prema istočnom dijelu zemlje, ali o Union Berlinu i južnom kvartu Kepnik u kome se ovaj klub nalazi.
Dok smo bili u Berlinu i pratili Eurobasket pun senzacija svratili smo i do "šumareve kućice" i imali šta da vidimo. Kraj koji živi za svoj klub i stadion kakvog teško da ima na nekom drugom mjestu!
OVAJ KRAJ ŽIVI ZA SVOJ KLUB!
Linijom prevoza S3 otišli smo pravo do Kepnika, na ušću rijeka Dame i Špreve, a ovaj dio Berlina prilično odudara od urbanijih i glamuroznijih poznatih dijelova grada kao što je Aleksanderplac. Kepnik je sav u šumi, uglavnoj borovoj, i sav u znaku jednog fudbalskog kluba!
Čim smo izašli na stanici voza vidjeli smo crveno-bijele nalepnice i grb kluba i natpisi "Eisern Union" (čelični Union) su svuda, ali bukvalno svuda. Na stanici, na kantama za smeće, saobraćajnim znakovima, na čeličnoj kocki o koju se ispred lokalnog marketa otvaraju piva, pa i na prvom lokalnom štandu brze hrane na kome je iza leđa nekog Kurda ili Sirijca koji je pržio kobasice pisalo "Union Berlin".
Za razliku od Herte koja se diči time da ima trening centre u svih 12 kvartova Berlina, iako su devedesetih imali mudru politiku nedovođenja igrača sa istoka koja ih je oslobodila brige o potpisivanju recimo Matijasa Samera, Ulfa Kirstena ili Tomasa Dola, Union Berlin je klub iz jednog kvarta. Kepnik navija za Union Berlin i Kepnik jeste Union Berlin, to se vidi na svakom koraku. Pogledajte kako to izgleda kada stignete do ovog dijela najvećeg njemačkog grada:
Kada se približavate stadionu sve više ulazite u šumu, morate da pređete rijeku i sve je više grafita "ultrasa" Union Berlina. Prije ulaska u stadion tu je i lokalna kafana, sva prekrečena u crveno-bijele boje kluba, sa ogromnim grafitom na kome piše "Eisern Union" na jednoj svojoj strani i sva izlijepljena naljepnicama ovog kluba. Jednostavno, Union je svuda, pa i u šumi!
Čim se skrene kod kafane koju posjećuju navijači pred meč bukvalno se ulazi u srce šume i stadion se nalazi zaista na obodu nje. Južna tribina stadiona je je bukvalno naslonjena na stabla i sa nje mogu da se vide krošnje, a mnogo stabala je čak posađeno tik uz stadion, bukvalno unutar betonske noseće konstrukcije stadiona. Dok se prilazi stadionu, fan šopu i upravnoj zgradi kluba može se vidjeti i nekoliko porušenih stabala u šumi, a čim uđete u fan šop sačekaće vas natpis da nađete toalet i da preskočite "olakšavanje" u šumi. Ljudi oko stadiona voze bicikle, šetaju sa djecom i piju pivo u baru koju je takođe naslonjen na stadion, a najviše liči na vašarske varijante u Srbiji u kojima lokalni gazda otvori šank preko ljeta i prodaje točeno pivo sumnjivog kvaliteta omladini željnoj lumpovanja. A tu je i – stadion!
STADION USRED ŠUME, A ZA SJEDENJE ĆETE DA IZVINETE
Poslovično ljubazno njemačko osoblje kluba oličeno u gospođi koja sjedi za telefonom i vrlo nervozno gleda u grupu Srba pristiglih da je nešto pitaju nam je izričito reklo da nihts od posjete i da ne može da nas uvede na stadion jer propisi, imate turu 25. septembra i slično... Srećom, službeni ulaz u fan šop vodi ka južnoj tribini, što sam shvatio kao ljubaznu pozivnicu da ipak osjetim čari stadiona "kod šumareve kućice", pa sam prošao iza kase, izašao na vrata na kojima je pisalo da je to strogo zabranjeno i uputio se na tribinu kakvu u Srbiji možete videti jako retko.
Nažalost i ovdje su tribine postale pomodne pa se i u seoskim ligama od Horgoša do Vitine i Broda betonske tribine načičkale plastičnim stolicama. Na stadionu " An der Alten Forstraj" stolice mogu da se vide samo na jednoj tribini, jer navijači i klub odbijaju da ih postave na većem dijelu stadiona. Jednostavna je poruka – mi ne sjedimo, mi stojimo, pjevamo, navijamo i tako volimo svoj klub, a ovako može više da nas stane! Sveukupno 22.012 navijača od čega 18.000 sa stajaćim mjestima, kada je sve puno, a često se desilo da sve bude popunjeno.
Srećom po nas fan šop je lociran odmah do tribine koja je direktno naslonjena na šumu, pa smo mogli da vidimo koliko je šuma zapravo blizu. Stabla bukvalno probijaju na tribinu, sve je zeleno kada se okrenete i ovo je zaista jedna fudbalska idila. Šteta što Union Berlin igra svoj meč preblizu termina meča za treće mjesto Eurobasketa...
Stadion je napravljen 1920. godine, a renoviran je tri puta – pedesetih, sedamdesetih i prije 15-ak godina, ali i dalje je oko 3/4 stadiona bez sjedećih mjesta, sa mnogo šipki na svakoj tribini koje služe da navijači sa zastavama i rekvizitima mogu da se oslone na njih. Na vrhu tribina vidimo i poruke – "Unsere liebe. Unsere Mannschaft. Uner stolz. Unser verein" – Naša ljubav. Naš tim. Naš ponos, Naš klub!
I to navijači Union Berlina misle jer oni su za svoj klub krvarili. Ne, ovo nije metafora, zaista su dali litre i litre svoje krvi kako bi spasili svoju ljubav, svoj tim, svoj ponos, svoj klub – Union!
KRVARI ZA UNION!
Iako ćete u zvaničnim monografijama i podacima naći da je klub nastao 1966. godine, priča je mnogo drugačija. Zapravo je FC Olimpija Oberšeneveide nastala 1906. godine u ovom kraju Berlina. Vrlo brzo su promijenili ime u SC Union 06 Oberšeneveide i u međuratnom periodu ovaj klub je bio jedan od najvećih u Berlinu. Tada su i postali "Eisern Union".
Pjesma pank dive Nine Hagen pod tim naslovom sada je himna kluba, a "čelični Union" je postao to što jeste u drugoj deceniji dvadesetog vijeka. Klub je imao tamno plave dresove po ugledu na radna odijela radnika u metalurškoj industriji pa je klub od početka bio oslonjen na radničku klasu dijela koji je tada bio prilično udaljeno predgrađe Berlina. Zvali su ih "Šloserjungs" ili ti "mladi metalci" u slobodnom prevodu i tada je sa tribina počelo da grmi "Eisern Union", što se ponavlja i sto godina kasnije.
Ipak već tridesetih klub je potonuo u osrednjost, a kada je pala nacistička Njemačka saveznici su raspustili sve organizacije u Njemačkoj, pa i sportske klubove. U naselju Oberšeneveide ponovo je oformljen klub koji je preživio mnogo trzavica i pocijepao se na čak tri francije. Zbog toga su Dinamo Berlin i Vorvarts iz Berlina dominirali, a tek 1966. godine je konačno došlo do izmirenja frakcija kluba i stvoren je tim koji se od tada do danas zove Union Berlin. Najveći uspjeh ekipe bio je osvajanje kupa Njemačke demokratske republike 1968. godine, a kada su se dvije Njemačke ujedinile 1990. godine u duhu jednakosti i bratstva zapadni Nijemci koji su sad vodili sve u državi pa i Bundesligu bacili su Union direktno u treću ligu.
Klub je uspio da uđe u drugu ligu, pa čak i da dogura do finala kupa 2001. godine kao trećeligaš! Finale su izgubili od Šalkea sa 2:0, ali finansije nisu bile sjajne i tim je tonuo sve dublje. Sredinom prve decenije dvijehiljaditih bili su na rubu bankrota i tada je sračunato da je potrebno 1,5 miliona evra kako bi se klub sačuvao, a navijači su to prikupili svojom krvlju!
Naime u Njemačkoj se ljudima koji doniraju krv plaća za to, a navijači su pokrenuli akciju "Krvari za Union" gdje su donirali krv i novac koji bi dobili potom su davali Unionu kako bi otplatio dugove. Vođen od strane navijača klub je stao na noge i čitavu deceniju je bio stabilan u "cvajti", da bi u maju 2019. godine došao do istorijskog uspjeha – plasmana u Bundesligu!
PALA JE HERTA, STIGLA JE EVROPA!
Malo ko je mislio da Union može da ostane u Bundesligi, a oni ne samo da su opstali nego su usjpeli da se dočepaju i Evrope! U prvoj sezoni su bili u sredini tabele, sljedeće godine su bili sedmi, da bi prošle godine došli do petog mjesta i takmičenja u Evropi!
Lider ekipe je sve te godine Austrijanac Kriša Trimel, koji je kapiten, a u sezonama iza nas su se kroz igre za Union probili Maks Kruse, Taivo Avonidži, Robert Andrič, Sebastijan Anderson, da pomenemo samo neke igrače koje je ovaj klub razvio, prodao i nastavio da igra sve bolje čak i bez njih. Ipak, od Evrope, polufinala kupa u jednoj sezoni i svih uspjeha možda više znači pobjeda ostvarena 2. novembra 2019. godine. Nakon pet poraza u posljednjih šest mečeva i padanja u zonu ispadanja na startu prve sezone u Bundesligi, na stadion "kod šumareve kućice" došla je Herta. Rivalstvo, za koje u Herti tvrde da ne postoji tada se vidjelo.
"Herta je klub za koji navija cijeli Berlin, svih 12 kvartova Berlina. Što se tiče Uniona, ja mogu da se sjetim samo prijateljskih odnosa sa navijačima Uniona kada smo ranije igrali prijateljske utakmice", rekao je Ante Čović, hrvatski trener koji je vodio Hertu 2019. godine, a kao igrač je nastupao za taj klub od 1996. do 2000.
To baš i nije bilo tako tog 2. novembra kada je Sebastijan Polter golom u 87. minutu iz penala donio minimalnu pobjedu Unionu i beg iz opasne zone! Odmah su poslije gola poletjele baklje na teren, a navijači Uniona su čak išli dotle da su se sukobili sa nekim igračima protivničkog tima pa je meč prekinut i kasnije završen poslije 10 minuta zaostavnog vremena. Kada je Herta dobila drugi meč na svom terenu 4:0 u maju 2020. godine strasti su bile mnogo smirenije – Union je dobio prvi meč, a već tada je bilo jasno da će opstati u ligi!
RADNIČKA KLASA NA VRHU, A BAHATI MILIONERI GLEDAJU!
Pogledajte tabelu Bundeslige nakon šest odigranih kola u ovoj sezoni i vidjećete da je na vrhu "Eisern Union"! Prvi čovjek kluba Dirk Cingler, koji je svojim pametnim potezima doveo Union ovdje sada sigurno može da bude zadovoljan ne samo zbog četiri pobjede, dva remija i 1:1 sa Bajern Minhenom, već i zato što pobjeđuje u klasnom ratu!
"Za mene je meč sa Hertom derbi, rivalstvo koje predstavlja demarkaciju i fudbalski klasni rat. Apsurdno je što pokušavaju da predstave te mečeve u prijateljskom duhu, uz mantru o njemačkom jedinstvu", rekao je on jasno kada su ga pitali za odnose sa Hertom.
Na jednom dijelu Berlina stoji Herta u koju milijarder Lars Vindhorst upumpava milione i koja je prošle sezone jedva izbjegla opstanak, a sada je 15. na tabeli i smiješi joj se još jedna grčevita borba sa mnogo siromašnijim klubovima za opstanak. Sa druge stoji lider Budeslige, klub u kome se pazi na svaki evro, koji vrijedno radi i predstavlja ne samo kompaniju za pravljenje i trošenje novca, nego duh cijelog jednog kraja.
Uj Kepniku, jedan klub ide korak po korak, oko sebe drži svoje navijače koji su ga svojom krvlju spasili od propasti i za sada je najbolji u Nemačkoj. Takve stvari se, izgleda, mnogo lakše dese u fudbalu, nego u životu. Zato valjda fudbal i volimo.
Eisern Union!
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!