Srbija je prethodnih godina od pojedinih igrača srpskog porijekla čula "ne" jer su čekali poziv jače reprezentacije, dok ima i onih o koje su se ogriješili, kao i onih koji nisu imali strpljenja da se riješe administrativne prepreke... Izdvojili smo sedmoricu!
Poruka oca talentovanog fudbalera Liverpula Stefana Bajčetića podigla je mnogo prašine u javnosti. Srđan Bajčetić, inače bivši igrač Crvene zvezde, poručio je da Stefan "rođen i odgojen u Španiji" i da zbog toga s ovom zemljom ima "čvršće veze nego za Srbijom", nagovestivši time da Piksi može da zaboravi na njegovog sina. U ovom trenutku Bajčetić je daleko bliži da ubuduće predstavlja Španiju za čiju je U17 selekciju već igrao, posebno osokoljen nakon velikog povjerenja koje mu je ukazao Jirgen Klop u tinejdžerskim godinama.
To kao da je bio znak porodici Bajčetić da zaključi da "može i bolje od Srbije" i da će zbog toga što je rođen u Španiji imati priliku da se bori za najviše domete na velikim takmičenjima sa igračima poput Gavija, Pedrija i Fatija, po čemu nije nimalo poseban. Dugačka je lista koji su iz istog razloga "odjavili" zemlju svog porijekla, Srbiju.
Čak iako zanemarimo fudbalere koji su se opredijelili za drugu reprezentaciju jer su (opravdano) smatrali da nikada neće dobiti šansu u dresu "orlova" jer objektivno ne poseduju kvalitet za prvi tim, poput recimo Mirka Ivanića, Uroša Đurđevića, Filipa Stojkovića (Crna Gora), Milana Borjana (Kanada) ili Miloša Degeneka (Australija), i dalje je skoro pa dvocifren broj igrača koji je Srbija propustila ili je čula "ne".
Nadamo se da će se situacija sa najsvežijim primjerom Stefan Bajčetić okrenuti u našu korist, kao što se trenutno odvija u pozitivnom pravcu kada je u pitanju Lazar Samardžić, s tim da je primjetno da mnogi od fudbalera uživaju da "sjede na dvije stolice" i odluče tek u posljednji čas.
Tako je primjera radi Lazar Samardžić poslije izjave selektora Piksija da će ga zvati od marta, objavio "šifrovanu" poruku, ostavljajući tako prostor da u narednih nekoliko meseci igra i za Nokemce, ako pokaže kvalitet u Udinezeu: "Čujem i čitam mnogo vijesti i pratim diskusije o mojoj budućoj reprezentaciji... Moja porodica i ja osjećamo se veoma počastvovani i ponosni! Ja sam (još) mlad igrač, ali sa jasnim ciljevima! Čvrsto sam na zemlji, vrijedan, fokusiran i odlučan (...) Želim da se razvijem u igrača za startnu postavu Udinezea. Sve ostalo trenutno nema prioritet. Ako nadogradim svoje mogućnosti i ostvarim ciljeve koje sam sebi postavio, onda zaslužujem da budem izabran za dalje zadatke. I tek onda želim i moram da donesem odluku, na koju ću biti spreman", napisao je nedavno Samardžić.
Pravi recept da se neko "privoli" da igra za Srbiju ne postoji, to je već lična odluka i često je određena čistim patriotizmom, ali jasno je da će dobra atmosfera, dobri rezultati i dobre okolnosti uticati da se i neki drugi fudbaleri "omekšaju" i prihvate poziv matice. A sve kako bismo izbjegli sljedeće primjere...
ALEKSANDAR DRAGOVIĆ (31)
Austrijski reprezentativac "vuče" porijeklo iz Grocke, ali je rođen u Beču i odlučio je da nastupa za "Das Team". Dragović je još kao tinejdžer privukao pažnju na sebe u dresu bečke Austrije i još 2009. godine je debitovao za "A" selekciju i u njoj skupio tačno 100 nastupa, sve dok ga posljednji selektor Ralf Rangnik nije proglasio prekobrojnim jer (izgleda) igra daleko od njegovih očiju - u Crvenoj zvezdi.
"Ostao je mali žal što nisam igrao za Srbiju, jer sam čekao poziv, ali se to nije dogodilo. Nisam bio previše razočaran, jer takav je put mnogih fudbalera. Odrastao sam u Austriji, koja je više obratila pažnju na mene od Srbije, tako da se nisam dvoumio", ispričao je Dragović u jednom intervjuu prije sedam godina.
"Srećan sam što imam -ić. Svoju vezu sa Srbijom nikada nisam, niti ću da krijem, iako sam Austrijanac. Srećan sam zbog toga šta sam! Neki naši ljudi kukaju. Ako se ti prema drugim ljudima ponašaš kako treba, nikada nećeš imati problem. Tako ja razmišljam. Da li je to tako, u redu? Ne znam. Ali, ja tako živim i do sada nikada nisam imao problema", dodao je prošle godine Dragović koji je pojasnio da "nikada i nije bila opcija" da igra za Srbiju.
MARKO ARNAUTOVIĆ (33)
Kad smo već kod Austrije, da pomenemo još jedan primjer iz zemlje u kojoj živi veliki broj srpskih gastarbajtera.Među njima je i Marko Arnautović, takođe rođen u Beču, samo dvije godine prije Dragovića. Za razliku od kolege iz državnog tima, Arnautović je imao dogovor sa Radomirom Antićem da zaigra za Srbiju, međutim poziv nije stigao i stoga je obukao dres Austrije - ukupno čak 106 puta i za to vrijeme je mrežu rivala tresao 36 puta.
"Ne igram za Srbiju, ali to nije moja greška. To je greška drugih ljudi. Ja ću tu da budem za Srbiju, "Marakana" će da bude puna i idemo na Svjetsko prvenstvo", rekao je Arnautović nakon poslije meča Srbije i Austrije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine, da bi posle bio u centru pažnje jer je "psovao Albanca".
"Uvijek se prekrstim kad slušam himnu, što je i normalno jer sam pravoslavac. Majka mi je iz Austrije i zato poštujem austrijsku himnu, ali mi je otac Srbin, pa je normalno da volim 'Bože pravde'. Uvijek sam želio da igram za Srbiju. Moj otac je razgovarao sa nekim ljudima kad sam imao 17 godina, ali iskrsli su neki problemi. Tada je selektor bio Radomir Antić, otac je pogurao tu priču, ali na kraju nismo uspjeli i obukao sam dres Austrije. Prosto, svako želi da igra na najvišem nivou, da napravi što bolju karijeru", pričao je Arnautović koji inače ima tetovaže sa srpskim porukama na tijelu, dok je bio i veliki prijatelj Siniše Mihajlovića kod koga je igrao u Bolonji i čiji je kovčeg nosio na sahrani.
BOJAN KRKIĆ (32)
Pričalo se da je Bojan Krkić najveći talenat iz "La Masije" od Lionela Mesija, a s takvom titulom nije dugo trebalo da postane "Bohan". Ispostaviće se, bivši fudbaler Barselone nije ostvario ni mali dio onoga što se očekivalo od njega prije decenije i po, tako da nije imao prostora u reprezentaciji Španije koja je bila najjača u istoriji u vrijeme njegovog debija - i jedinog meča za "crvenu furiju" 2008. godine.
Postao je najmlađi igrač u istoriji reprezentacije panije kada je debitovao sa 17 godina, pet mjeseci i devet dana, a zbog 25 minuta u zvaničnom meču protiv Jermenije nije mogao da "promeni" državljanstvo i igra za Srbiju - koju je prethodno drsko odbio.
"Počastvovan sam pozivom Radomira Antića da zaigram za Srbiju, ali ja sam Španac i igraću samo za špansku selekciju, uvjeren sam da ću dobiti poziv", rekao je Krkić još sada davne 2008. godine, da bi se potom pokajao: "Imam srpske krvi, po nekoliko nedjelja kao dijete sam provodio u Beogradu sa roditeljima. Prije nego što sam počeo da igram za Barselonu svake godine sam dolazio, a onda nisam mogao zbog utakmica. Ipak, sada dugo nisam vježbao srpski i ne mogu dobro da ga pričam". Postigao sam 10 golova u prvoj sezoni u Primeri i već su svi počeli da pričaju 'Ovo je novi Mesi'. Tu ništa ne možeš da promijeniš... Znam svoje kvalitete i da nisam Mesi, ja sam Bojan".
MARKO MARIN (33)
Poput prethodnika Bojana Krkića, Marko Marin je još jedan od igrača koji su nosili nadimak "novi Mesi". Samo, nije bio ni srpski, ni španski - nego njemački. Bivši fudbaler iz Bosanske Gradiške preselio se još kao dvogodišnjak u Nemačku i odrastaio je u Frankfurtu, da bi pažnju na sebe skrenuo nastupima za Borusiju Menhengladbah 2007. godine. Ubrzo je stigao poziv "A" reprezentacije Njemačke za koju je Marin odigrao odigrao ukupno 16 utakmica i postigao jedan gol, dok bi mnogo više mjesta imao u dresu Srbije - da je tako odlučio.
"Volim Srbiju, ali ne žalim što nisam igrao za reprezentaciju. Djetinjstvo sam proveo u Njemačkoj i igrao sam za mlađe selekcije i bilo je logično da igram i za seniorsku. Nikad nisam razmišljao o Srbiji niti me neko iz tamošnjeg saveza kontaktirao", izjavio je Marin prije desetak godina.
"To je bio proces... Zemlja u raspadu. Dok je bio jako mali nije se ni igrao fudbal, nego su bili ratovi. Bilo je normalno da igra za mlađe selekcije Njemačke. Niko ga odavde nije ni selektirao, ni zvao, priznanje kvaliteta je bio poziv da obuče dres ‘elfa’. Kad je sazrio, digla se pompa, bio je najbolji mladi igrač Njemačke, dobijao je Fric Valter priznanja, medalje. Pritisak je to. Kad je dobijao pozive za reprezentaciju nije baš rado išao, prvo jer je u klubu bio zvijezda, a u reprezentaciji kao mlad znao je da nije u prvoj ekipi", pričao je u jednom intervjuu Markov otac Ranko.
SAŠA KALAJDŽIĆ (25)
U srpskoj javnosti nije dugo trebalo da još jedan Bečlija sa spiska dobije nadimak "novi Žigić". Nije ni iznenađenje, dvometraš na "ić" se pravo niotkuda pojavio u dresu Štutgarta nakon što je "ispod radara" zablistao u Admiri Vaker. Međutim, Srbija je i ovdje izgubila bitku pošto se Kalajdžić odlučio za dres Austrije i do sada ga je oblačio već 15 puta.
"Rođen sam u Austriji, moji prijatelji i porodica žive ovdje. Volim ovu zemlju", pričao je u jednom intervjuu Kalajdžić, dok je isticao i veliki ponos kada je debitovao za "Das Team" 2020. godine, ali idol mu je ipak jedan srpski fudbaler: "Kada sam igrao u veznom redu, idol mi je pomalo bio Nemanja Matić, tada iz Mančester junajteda. On je Srbin, a i ja imam srpske korijene. Pokušavao sam da se upoređujem s njim".
Visoki napadač je inače ovog lijeta prešao u Vulverhempton za 18 miliona evra, ali je brzo doživio povredu ligamenata koljena zbog koje je sezona već završena za njega. Ruku na srce, možda njegova odluka da igra za Austriju i može da se razumije pošto ako je negdje jaka konkurencija u našem timu - onda je to napad.
LIJANKO VOJINOVIĆ (25)
Kada se prvi put 2016. godine u srpskoj javnosti pojavilo ime "Lijanko Vojinović", mnogi su bili iznenađeni kako je Fudbalski savez Srbije uspio da "iskopa" Brazilca koji je srpske gore list. U to vrijeme već je igrao za renomirani Sao Paulo i debitovao je za U19 selekciju Srbije, ubrzo pošto smo postali prvaci svijeta na Novom Zelandu, ali njegov mandat kao "orla" ili bolje rečeno "orlića" nije potrajao.
Snažni štoper Sautemptona se nije snašao među srpskim fudbalerima i odlučio je da igra za mladu reprezentaciju Brazila, da bi potom još jednom rekao "čekaj, stani", ali mu FIFA nije dozvolila da još jednom "postane Srbin".
"Lijanko je igrač koji ima kvalitet za reprezentaciju Srbije. Selektor Stojković je želio da ga pozove na turneju koju ćemo imati početkom juna u Japanu. Obavili smo razgovore sa njim i kod njega je postojala želja i interesovanje. Na osnovu prikupljenje dokumentacije kontaktirali smo FIFA i nažalost odgovor je bio negativa. Lijanko je bio dio mlađih kategorija FS Srbije, zatim je igrao za omladnice i olimpijsku selekciju Brazila, tako da pravila ne dozvoljavaju da opet obuče dres Srbije. Htjeli smo i mi i on, ali jednostavno nije moguće", objasnio je sportski direktor Stevan Stojanović prošle godine, čime su unuku Jovana Vojinovića i definitivno zatvorena vrata Srbije i za to niko nije kriv sem njegovog nećkanja.
MILOŠ KERKEZ (19)
Srbija je prethodnih nekoliko godina dobila mnogo "bitki" za mlade igrače poput Nemanje Motike, Jan-Karla Simića Mileta Svilara ili Sava Aranđela Čestića, međutim jednu nije ni imala šanse da dobije. Talentovani lijevi bek Miloš Kerkez (19) odavno je odlučio da će predstavljati Mađarsku, iako je rođen i odrastao je u Vrbasu. Za reprezentaciju Mađarske nastupa još od U17 selekcije i prije nekoliko mjeseci postao je i "senior", pošto maestralno igra u AZ Alkmaru, klubu u koji je došao pošto nije imao prostora u Milanu.
"Mađarska je uvijek bila prva! To su htjeli moj otac i baka Mađarica, a poslije sam i ja, tako da nije postala nikakva sumnja. Veoma mlad sa 14 godina, odlučio sam da, kada dođe taj trenutak u karijeri, budem dio reprezentacije Mađarske. Da ne govorim o tome da me Srbija nikada nije kontaktirala, ali Mađarska jeste kada sam imao 15 godina. Ovdje me poštuju, kao i moju porodicu, to nikada neću zaboraviti", rekao je Miloš u jednom intervjuu i zaključio ono što boli:
"Ni tada me Srbija nije zvala, a ni sada. Raspitivali su se preko nekih ljudi, ali mene lično niko nikada nije zvao. Mađarska mi pokazuje veliko poštovanje i to mi se sviđa. Odmalena su mojoj porodici iz Mađarske davali veliko poštovanje i to je za mene nezaboravno, pa želim da vratim duplo".