Marko Stamenić se vrlo brzo adaptirao na zahtjeve trenera Baraka Bahara i pokazao da odgovara modernom fudbalu. Igra u oba smjera hladan kao špricer, baš ono što je Crvenoj zvezdi falilo na sredini terena. Fali i Srbiji, ali za to je kasno.
Teško je na prste obje ruke izbrojati sve dobre stvari koje smo vidjeli od Crvene zvezde od dolaska Baraka Bahara, ali kada bismo počeli nabrajanje već negdje do kažiprsta leve šake sjetili bismo se savršene uloge koja je pronađena za Marka Stamenića. Još zimus je potpisao kao slobodan agent, a dva mjeseca kasnije saznao je da dolazi u nepoznato, pošto je klub odlučio da promijeni trenera Miloša Milojevića i zamijeni ga Izraelcom. Upravo zbog takvih stvari fudbaleri često čekaju ljeto i ne potpisuju predugovore jer nisu sigurni da li će biti u planovima novog šefa, pitajte samo Laneta Jovanovića za "slučaj Benitez", međutim Stamenić se nije uplašio toga i odmah je pokazao Baharu da nije slučajno doveden.
Iako je iza Crvene zvezde tek jedan takmičarski meč, i nekoliko sjajnih prijateljskih koje su imale intenzitet ozbiljnog fudbala, već sada se može reći da je Stamenić postao jedan od temelja u igri novog trenera. Takođe, polako dobija i simpatije navijača, a pitanje je da li je iko mogao i da pretpostavi u junu da će poslije ljetnih priprema biti "zakucan" u startnoj postavi kao nekada Katai.
Tokom priprema na Zlatiboru igrao je znatno ofanzivnije uz Kangu, pridodavao se napadu i pokazao da može da prijeti glavom iz drugog plana, da bi promjenom i dolaskom Kangve u startnu postavu - njegova uloga postala malo defanzivnija. Sada Stamenić služi kao osigurač ispred odbrane sa tri štopera oko koga se sve vrti i čini se da je to uloga koja mu više odgovara, a isto tako djeluje i da je Bahar našao i idealnog partnera za njega, prosto se odlično razumije sa Zambijcem. Jednostavno, uz "bubice" koje ima Kangva da ode naprijed, potreban je neko sigurniji od Kange koji ima i sopstvene "bubetine".
U pojedinim trenucima utakmica sa Zenitom, Fenerbahčeom, Fiorentinom i Vojvodinom, Stamenić je djelovao kao džin na terenu. Zvanični podaci kažu da je visok 188 centimetara, ali ima nešto i do pojave - kao da poraste još koji "cent" u duelima, pa je tako bio uglavnom neprelazan u borbi za loptu i posjed. Nije ni klasičan "krljator" na zadnjem veznom kakvi su se uglavnom cijenili u prošloj fudbalskoj eri, nego je znatno prefinjeniji. Stamenić je plemenit fudbaler na ozloglašenoj "agresivnoj" poziciji koji najveći dio posla odrađuje i prije nego što uđe u duel. Zadivljujuće je njegovo pozicioniranje i čitanje igre kojim uspijeva na nadomjesti očigledan problem sa brzinom, oko koje mnogi tvrde da se "vrti moderan fudbal". Zapravo, više se vrti oko brzine donošenja odluka, a u tome je Stamenić pokazao ozbiljan nivo zrelosti.
Nije mu strano da "sporim" pokretima okrene oko svoje ose igrača koji ga napada i da potom dodavanjem u dubinu promijeni tempo utakmice, kao ni da dugim loptama razbije kolotečinu na terenu. Desi se da pogriješi, daleko od toga da briljira u tome, ali je baš njegovim pasom Bukari dobio "livadu", a Lučić prvi gol u crveno-bijelom dresu.
U prvi mah, zbog konstitucije, možda i frizure, navijači su ga stavljali u isti koš sa Markom Grujićem ili Markom Jevtovićem, ali ako bismo tražili igrača na vrhunskom nivou ka čijoj igri teži Zvezdin "gospodar prstenova" - to bi bila vjerovatno najvažnija osovina Mančester sitija: Rodri. Jasno je da su u pitanju potpuno drugi nivoi fudbalske igre, ali možda je baš u direktnom duelu u Kopenhagenu prošle sezone (0:0), kada je odigrao najbolji meč u karijeri, Stamenić i na djelu mogao da vidi šta je to što "žila kucavica" Gvardiolinog tima tako dobro radi i počeo je da i sam primjenjuje. Bar koliko može... A to se i te kako poklapa i sa zamislima Baraka Bahara.
Njih dvojica su očigledno "već kliknuli" i možda bi moglo da se kaže da postaje i ljubimac novog trenera Zvezde koji zna i kako da priđe svojim igračima, da bi za njega sve htjeli da rade. Osman Bukari je bez pogovora postao desni krilni bek, Srđan Mijailović je zaigrao kao desni i središnji štoper, a Marko Stamenić ne bira gdje će igrati: "Ako trener Barak Bahar zapovjedi mogu da budem i štoper, ali i napadač. Daću maksimum gdje god budem igrao, poznato je da sam i u Kopenhagenu igrao na više pozicija", kazao je nedavno mladi fudbaler.
Za sada, nema nagovještaja da će se pomerati poziciju "dole ili gore", pošto svoj posao na "šestici" odrađuje savršeno. Statistika kaže da je "preorao" dio terena oko kruga na centru i da je rijetko griješio. Imao je 95 odsto tačnih dodavanja (54/57), dobio je pet od osam duela na zemlji, dva od četiri u vazduhu, a iako je znao da ostaje bez lopte - više puta je i osvajao nazad.
S obzirom na sličnu formaciju i generalno stil fudbala, nema kome kroz glavu nije prošla misao da bi dobro "legao" i selektoru "orlova" Draganu Stojkoviću, ali nažalost za to je kasno. Marko Stamenić se niotkuda pojavio na fudbalskoj mapi i već sada kao 21-godišnjak ima 15 nastupa za seniorski tim Novog Zelanda. Iako je igrao na državi u kojoj fudbal nije na visokom nivou, ostavio je snažan utisak na skaute klubova iz Evrope tokom Svjetskog prvenstva igrača do 17 godina 2019. godine. Tada je Novi Zeland glatko poražen protiv Brazila (3:0), ali dok su skauti gledali Jana Kouta i Kaja Žorža, primijetili su i "desetku" na drugoj strani za koju su se odmah raspitali Portugalci, Danci...
Nije dugo trebalo da ode u mlađe kategorije Kopenhagena gdje je polako došao i do značajne minutaže, ali kada su u klubu shvatili da pregovara sa Crvenom zvezdom, polako je iščezao iz trenerovih planova. Ispostavlja se, bila je to dobra žrtva za Stamenića čija bi vrijednost mogla da skoči tokom grupne faze Lige šampiona, pod uslovom da održi isti nivo igara.
Za Srbiju je nažalost već kasno pošto je Stamenić na putu da postane i najvažniji igrač nove generacije Novog Zelanda, ali u Crvenoj zvezdi i te kako mogu da uberu plodove dobre procjene na koju su mnogi bečili oči.