Duljaj na napravio tim! Uvijek za Partizan:Ostao ili ne, Duljaju Grobari nikad neće zaboraviti to

Fudbaleri Partizana nakon pobjede nad Crvenom zvezdom u 171. "vječitom" derbiju obezbijedili su prvo mjesto na tabeli tokom zimske pauze. Na terenu, gdje je i najbitnije, poručili su djelima, a ne riječima, da šampionsku titulu nisu predali najvećem rivalu! Iako su u posljednja četiri kola kiksnuli tri puta, crno-bijeli su najbitniji meč jesenjeg dijela odigrali na vrhunskom nivou - a, za to zasluge prije svega idu šefu stručnog štaba Igoru Duljaju.

Često potcijenjivani trener, čak i tokom serije od 13 "vezanih" pobjeda u Superligi, imao je niz otežavajućih faktora još od dolaska u klub, a trijumf u 171. "vječitom" derbiju", kojim je Zvezdi smijenio trenera, zauvijek će mu Grobari pamtiti. Najveći uspjeh u još mladoj trenerskoj karijeri pružiće mu i bar veče ili dva predaha i odmora, prije razmišljanja o onome što očekuje i njega i njegov tim u januarskom prelaznom roku, na pripremama... Naravno, pod uslovom da ostane, što nije htio definitivno da potvrdi poslije pobjede protiv Zvezde, prebacujući tu odluku na klub.

A imao je Duljaj od starta izuzetno tešku početnu poziciju. Trener Partizana preuzeo je tim od Gordana Petrića u finišu prethodne sezone, kada je samopouzdanje bilo na minimumu, a uz nekoliko slabijih rezultata u prvenstvu zauzeta je tek četvrta pozicija. Partizan su u evropskim kvalifikacijama sačekali drama protiv Sabaha i blamaža protiv Nordsjelanda, u prvenstvu remi protiv TSC-a, a na tribinama - niko ili tek poneko. Navijači Partizana jasno su saopštili da u Humsku neće dolaziti dok se čelni ljudi ne promijene, Jug je ostao prazan i u derbiju i to je bila otežavajuća okolnost i za Igora Duljaja i za njegov tim. I sa njom su se izborili, kao i sa rivalom sa "Marakane".

Mogu se na prste jedne ruke nabrojati okolnosti koje su išli na ruku nekadašnjeg srčanog veziste Partizana i reprezentacije na početku samostalne trenerske karijere. Jedna od bitnijih je to da je preuzeo tim u prethodnom prvenstvu, pa je tokom ljetnjeg prelaznog roka mogao da dovodi igrače koje htio, što je i činio. Dvocifren broj fudbalera je došao, dvocifreni broj igrača je otišao, nastao je tim koji je imao loš start, ali ipak odličnu jesen - preko mnogih očekivanja.

U novu takmičarsku godinu, potpuno promijenjeni tim Partizana krenuo je pod komandom vjerovatno jedinog u klubu iza kojeg bi navijači sve vrijeme stajali i pružali mu podršku i kada se činilo da je sve samo crno, ništa bijelo. Sa ulogom autsajdera u odnosu na Zvezdu u domaćem prvenstvu, sa teretom niza neuspješnih crno-bijelih godina u Superligi, razočaranja i tokom dominacije crveno-bijelih, Igoru i ekipi nije ostalo ništa osim da rade u tišini. Duljajevi javni nastupi nisu uvijek pogađali metu, pod pritiskom je govorio i ono što hladne glave vjerovatno ne bi izgovarao, ali ono što je pričao svojim igračima očigledno jeste bilo savršeno jasno.

"Stvar je prosta: ovi momci sa kojima sarađujem pošteno pristupaju svom poslu. Mnogi su igrali sa upalom pluća, temperaturom, povredama i time pokazali koliko im je stalo do kolektiva. Uvijek smo imali iskren odnos, kada smo dobijali i gubili bodove", rekao je na konferenciji za medije Igor Duljaj. Teško je zamisliti da bi igrači Crvene zvezde pohvalno govorili o odnosu koji su imali sa trenerom Baharom, a vjerovatno niko od njih ne bi izabrao riječ iskren za opisivanje.

Tako je u srijedu uveče u Humskoj, u 171. "vječitom derbiju", pobijedio ubjedljivo bolji tim. Ne onaj koji je bio skuplji, koji je igrao Ligu šampiona i koji je došao u Partizanov dom kao prvoplasirani. Pobijedio je bolji tim. Fudbaleri Partizana nemaju tržišnu vrijednost pojedinih igrača Zvezde, ni Igor Duljaj (za sada) nema reputaciju Baraka Bahara, ali jedan tim je daleko bolji od drugog. Partizan u prethodnim kolima nije uspio da bude bolji od TSC-a, Radničkog iz Niša ili Kragujevca, a od Crvene zvezde jeste. I to drastično.

Da je kojim slučajem Nemanja "Taki" Nikolić bocnuo loptu kako je želio preko istrčalog Omrija Glazera za 3:0 u Humskoj, Crvena zvezda bi se obrukala na terenu najvećeg rivala. Ovako je svojim navijačima djelimično zamazala oči, pa bi neko mogao da pomisli da se igrao egal meč. Kada pogledate kako je Piter Olajinka bio odsječen u prvom dijelu, koliko je Kristijan Belić "grizao" na sredini terena i kako je Mateuš Saldanja emotivno doživio ovaj meč, jasno je da priče o ujednačenom kvalitetu ovih timova ne piju vodu. Kao što je i iz aviona jasno ko je više htio da uspije.

Upravo to je zasluga Igora Duljaja. Partizan je izgledao kao tim, zato što je trener crno-bijelih zajedno sa svojim igračima proživio i slabe rezultate u finišu prethodne sezone, i slabe rezultate na početku ove sezone i slabe rezultate u posljednjih mjesec dana. Za svoje igrače bio je tu kad je bilo najljepše i najteže, izdržali su zajedno oluje i završili godinu tamo gdje su i zaslužili - na prvom mjestu tabele.

Dok je 900 metara dalje od Humske Barak Bahar šestomjesečni mandat u Crvenoj zvezdi završio bez velikih pobjeda, na "Marakani" je treninge nakon bolnih poraza gledao sa distance - iz nove kancelarije podno sjeverne tribine, sa lijepim pogledom na pomoćne terene i Hram Svetog Save. Za to vrijeme, Duljaj je sa ekipom bio u "rudniku", davao sve što je imao i izvukao i iz sebe i iz tima sve što je mogao. Iako je naspram sebe u Zvezdi imao trenera sa reputacijom stručnjaka iz Lige šampiona, pružio je Izraelcu nekoliko lekcija ove sezone - iz profesionalizma, komunikacije, odnosa prema zadacima... A na kraju mu je očitao i lekciju iz fudbala.