Fudbal

NISAM JA BIO ARKANOV IGRAČ! Dejo Savićević mu se smijao u lice: Željko, pa "prošpijaće" te neko!

Autor Nebojša Šatara

Dejan Savićević se mnogo puta tokom igračkih dana dovodio u vezu sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, ali je te navode demantovao.

Izvor: MN PRESS

Dejan Savićević (57) je bez ikakve sumnje jedan od najboljih fudbalera svih vremena sa ovih prostora, a 10. aprila obilježena je 33. godišnjica od utakmice koja ga je proslavila. "Dejane, Dejane, Dejane...", vikao je komentator Milojko Pantić kada je Dejan Savićević istrčao jednu od najboljih kontri u istoriji fudbala i Crvenoj zvezdi donio pobjedu u Minhenu protiv Bajerna (2:1), što je na neki način bio odgovor i Ivici Osimu, selektoru Jugoslavije koji ga je (pre)malo koristio na Svjetskom prvenstvu 1990.

Tada se navodno pričalo o sukobu sa Safetom Sušićem, dok je u intervjuu za MONDO prošle godine uvrstio "Papeta" u svoj idealni tim i time pokušao da zaustavi sve ružne priče koje su kružile o njemu: "Ovo je najbolji odgovor svima koji misle da je moj sukob sa Osimom i želja da igram bila izraz nepoštovanja prema Papetu Sušiću. Ako ga stavljam u svojih TOP 11, znači da ga veoma cijenim i da ga smatram najboljim igračem sa ovih prostora. Ali sam u tom trenutku bio bolji od njega. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji, on je imao 35 godina, a ja 24", ispričao je Savićević.

Razlog njihovog sukoba bio je Željko Ražnatović Arkan, preciznije priče koje su kružile o njihovom prijateljstvu. "Ivici Osimu sam oprostio i pokajao se zbog toga. Bato Bulatović me je nagovorio da odemo zajedno na večeru poslije finala Kupa šampiona u Atini, on je tada vodio Panatinaikos, poklonio sam i dres njegovom sinu i uspostavili smo koliko toliko korektan odnos. A onda mi se smučio kada je izjavio da ga je Arkan pritiskao da me forsira u reprezentaciji. To je najveća glupost koju sam čuo u životu i ne mogu sebi da oprostim što sam poslušao Batinu molbu", rekao je Savićević tom prilikom.

Izvor: MN Press/arhiva

U odvojenom intervjuu za podkast "Sportlajt", Savićević je demantovao priče da je Arkan "upravljao" njime: "Nisam ja bio Arkanov igrač, ja sam bio igrač i prije postajanja komadanta Arkana. Ja sam igrao fudbal i prije toga i poslije toga. Da se Arkan interesovao da igram, morao bih da igram ili bi se on vratio u Sarajevo. Rezime svega je da je to stvarno bilo tako, tada bi morao da se vrati u Sarajevo. Ne bi mogli da ga zaštite generali iz Partizana".

Izvor: MN Press/arhiva

A, šta je to Savićević mislio o Arkanu? O tome je pričao u intervjuu za "Nedeljnik" prije nekoliko godina: "Arkan je preuzeo navijače. I njegovi prvi 'Tigorvi' bili su sačinjeni od navijača. zašto se to desilo da baš on preuzme, to ne znam. Ali, jeste bio glavni među navijačima. Ja sam njega upoznao igrom slučaja 1985. Te godine kada smo igrali u Glazgovu Kup šampiona, otišli smo dan ranije. Kad na dan utakmice ja ne mogu da vjerujem - dolazi on sa grupom navijača. Crvena kapa, šuškavac crveni preko trenerke i onaj njegov roleks od dvesta-trista hiljada maraka. Ja kažem: 'Željko, odakle ovamo, prošpijaće te neko'. Kaže on: 'Neće niko'", pričao je Dejo i otkrio šta ga je nasmijalo kod njega:

"Kako sam bio malo povrijeđen, a pobijedili smo prvu 3:0, izašao sam na poluvremenu. I vidim ga sa policijacima ispod tribine. Ja umirem od smijeha, on mijenja kape sa njima, slikaju se... Malo, pomalo, sjede čovjek u drugom poluvremenu na klupu. Bio je prodoran. Znao je to da iskoristi. I na kraju se vratio on, ali, rekoh, gdje da dolazi ovamo. Nije to Evropa, to je ostrvo, a treba uteći sa ostrva. Da je Francuska, Belgija, pa može se uteći, a gdje ćeš ovdje, sve voda oko tebe. Poslije je počeo rat i poznat je taj dio njegove životne priče...", poručio je tada Savićević.

Izvor: MN PRESS

Podsjetimo, Dejan Savićević je karijeru počeo u podgoričkoj Budućnosti, da bi 1988. godine stigao u Crvenu zvezdu. Sa njom je osvojio Kup evropskih šampiona 1991. godine, kao i Svjetsko klupsko prvenstvo u Tokiju, a onda je otišao u Milan - možda i najbolji tim Evrope u tom trenutku. Iako je imao svađe sa Kapelom, osvojio je još jedan "ušati" pehar 1994. godine. Vratio se u Zvezdu 1999. godine, a karijeru završio u Rapidu iz Beča.

BONUS VIDEO:

(Nedeljnik/Spotlajt/MONDO)