Željko Ražnatović Arkan je uspio da dogura Obilić do titule šampiona države, ali igrači možda i više od toga pamte sezonu nakon trofeja kada je liga prekinuta.
"Znam da je Arkan nas uvijek stimulisao. Imaš normalnu premiju, plus premiju za borbenost, a za Zvezdu i Partizan imaš ekstra premiju. I to te uvijek čeka poslije utakmice. Završiš utakmicu, kupanje, večera, ideš kod njega, isplati te, ideš u hotel 'Jugoslavija' na odmor, ne možeš kući", ispričao je u intervjuu za "RT Balkan" Milorad Korać, treći golman reprezentacije Jugoslavije na Euru 2000. godine i golman Obilića u sezoni kada je zbog NATO bombardovanja prekinuta Prva liga Jugoslavije.
Tada je "vječiti derbi" odigran samo nekoliko dana pred bombardovanje, ali fudbal nije stao! Igrala se "ratna liga", a u razgovoru za MONDO tom prilikom nekadašnji napadač Obilića Saša Branežac govorio je o nevjerovatnoj situaciji koja se desila. Kada su čuli prve sirene za vazdušnu opasnost u Beogradu igrači Obilića su se pokupili i otišli sa treninga! Njihovom "komandantu" kako su svi zvali vlasnika kluba Željka Ražnatovića Arkana to se nije svidjelo.
"To je bilo u samom početku kada su sirene svirale i preko dana su s vremena na vrijeme odzvanjale detonacije i pucao je vazdušni zid. Jednom smo bili na treningu u centru Inge na Zvezdari, zasvirale su sirene, zvučni zid je pukao i čule su se detonacije. Ne neke koje su bile tako blizu, ali su bile osjetne. Nekako smo svi instinktivno ušli u autobus i vratili se na stadion. E, tu nas je sačekao Arkan... Održao nam je sastanak, da sad baš ne citiram kako nam se obratio... Suština je bila da treba da pokažemo da smo muškarci i da je naša ratna obaveza da treniramo i da to više ne smije da se desi. Rekao nam je da je on mnogo razočaran ako u njegovoj fudbalskoj vojsci, kako nas je tad nazivao, ima takve ljude koji će da se uplaše sa prvom detonacijom. On je stvarno bio čovjek velikog autoriteta i nije to bila kritika koja nije trebalo da se desi. To je bila baš dobra kritika, jer nam više nije padalo na pamet da to radimo, a i mislim da nam je umanjio strah bar za 50 odsto", iskren je Branežac.
Sada se u razgovoru za "RT Balkan" Milorad Korać tačnije prisjetio ovog događaja. Zapravo je tim bio na kondicionom treningu u Zvezdarskoj šumi, a kada se autobus sa fudbalerima prerano vratio to je razgnjevilo prvog čovjeka kluba.
"Bili smo na treningu, u Zvezdarskoj šumi. Imali smo aerobno trčanje i sirene počnu da 'zavijaju'. Igrači svi kao 'ma šta ćemo mi ovdje' i svi u autobus i na stadion. Kad je ovaj izašao iz kancelarije, kad je počeo... 'Vi ste moji ratnici. Šta ste vi mislili? Jeste li vi... da ne kažem šta. Ako bude trebalo, ja ću prvi da idem i vi ćete sa mnom da idete. Nemoj više da se ovo slučajno desilo!' Mi svi samo 'razumijem, razumijem' i poslije smo normalno trenirali. Ma šta sirene, kakva sirena, samo treniraj. Ćuti i ne gledaj gore (smijeh). To je istina. Stvarno smo imali sastanak čim smo došli, a njemu bilo čudno šta smo se mi vratili. Počeo da se dere na nas", prisjetio se 25 godina kasnije Korać.
KEŽMAN MISLIO DA ĆE DA SRAVNE BEOGRAD SA ZEMLJOM!
Saša Branežac je tu sezonu odigrao u Obiliću, a njegov dobar prijatelj iz dana kada su nastupali zajedno sa Sartid iz Smedereva Mateja Kežman je već odranije bio u Partizanu. Kada su bombe počele da padaju čula su se dva špica. Mislili su, biće kao '41...
"Mateja Kežman je šest meseci prije toga otišao u Partizan i sjećam se da me je on zvao kada je sve počelo. Živjeli smo dosta blizu i maltene svaki dan smo se viđali. Obojica smo bili u šoku, šta ćemo, kako ćemo, zamišljali smo '41 i '45 da će bombe nasumično da se prosipaju po Beogradu. Hvala Bogu nije se baš tako desilo", prisjetio se Branežac za MONDO.
Na kraju je liga završena sa stanjem na tabeli kakvo je bilo kada je izbilo bombardovanje, a Branežac je ostao da žali...Deset kola prije kraja Obilić je ostao na samo dva boda od Partizana, a Branežac je bio blizu da stigne vodeže Dejana Osmanovića i Mihajla Pjanovića na vrhu liste strelaca. "Meni ostaje lični žal jer sam ja bio prvi strelac te ratne lige u jednom momentu. Ja sam polako ulazio u tim, a svi smo bili motivisani da stignemo ta dva boda", ispričao je on.
A šta je zapravo bila ratna liga? Liga koja se igrala sve vrijeme bombardovanja, dok su klubovi čekali da se nastavi takmičenje. A čak ni Arkan nije imao informacije šta će se zapravo dešavati u tih nekoliko mjeseci 1999. godine. "Ne, apsolutno nismo dobili nikakav nagovještaj, to je iznenadilo nas igrače. Niko u klubu, pa ni sam Arkan nije ni sanjao da će to da se desi. Kad su zasvirale sirene niko nije mogao da vjeruje šta se dešava. Počinjali smo sa treninzima, pa smo prekidali i nakon nekoliko nedjelja je formirana liga da bi klubovi ostali u formi nadajući se da će se prvenstvo nastaviti. Svi su mislili da će to kratko da traje, međutim odužilo se. Ta ratna liga se igrala lokalno, igrali su beogradski klubovi OFK Beograd, Rad, Zemun, igrali smo mi, igrali su i Zvezda i Partizan. Fudbal nije stao u to vrijeme, to je bitno. Bilo je i publike, ali ne mnogo, narod je dolazio, ali u malom broju", istakao je Saša Branežac.
(MONDO, RT Balkan)
BONUS VIDEO: