Velika ispovest slavnog fudbalera Adrijana koji se odao alkoholu nakon smrti oca.
Slavni brazilski fudbaler Adrijano (42) mogao je da ima daleko uspješniju karijeru. U jednom trenutku bio je prva zvijezda Serije A, izgledao je nezaustavljivo u dresu Intera, međutim preko noći se "ugasio" i nikada više nije bio na starom nivou. Umjesto da se priča o njegovom moćnom udarcu i brzini, pričalo se o problemima sa viškom kilogramima i porocima, a za razliku od drugih fudbalskih ikona njegovog doba - živi daleko od raskoši.
Adrijano penziju provodi u svom rodnom Riju de Žaneiru, ali u siromašnoj četvrti Vila Kruzeiro. Često možemo da vidimo da puni stupce tabloida u Brazilu zbog skandala koji je napravio, ali neki detalji njegovog života koji su prezentovani javnosti ipak nisu bili tačni.
U velikoj ispovijesti o privatnom životu za "Players Tribune", Adrijano je iskreno priznao da je alkoholičar, ali da nije narkoman, niti mafijaš kako su to mediji pokušali da predstave.
"Alkoholičar jesam, ali nisam narkoman"
"Ne drogiram se, kao što neki žele da prikažu. Nisam ni u kakvom kriminalu. Ne volim da izlazim po noćnim klubovima. Ja uvijek idem na isto mjesto u svojoj četvrti, a to je kiosk Nana. Ako želite da me sretnete, navratite tamo. Pijem skoro svaki dan. Kako osoba kao što sam ja dođe na to da pije skoro svaki dan? Zato što sam ja obećanje koje se nije ispunilo...", napisao je Adrijano u intimnoj ispovijesti.
"Zvali su me Car. Možete li to da zamislite? Dečko koji je napustio favelu postao je Car u Evropi. Ne znam kako to da objasnim. Neke stvari sam očito radio dobro. Puno ljudi ne razumije. Zašto sam napustio slavu kako bih sjedio u svojoj staroj četvrti i napijao se. To je odluka koju je teško poništiti."
U Interu sam se osjećao kao go*no
"Kad sam otišao u Inter, bio sam za Božić sam u svom stanu. U Italiji je baš depresivno kad dođu hladni mjeseci. Napolju je sve mokro i jako hladno, a noć padne brzo. Bio sam nostalgičan i osjećao sam se kao go*no. Srećom, Klarens Sedorf je bio sjajan prijatelj. On i supruga su napravili večeru za sve svoje bliske prijatelje i pozvali su i mene...", piše Adrijano i dodaje da su kod njega uvijek bile "elegantne proslave" na koje nije navikao.
"Ali, ja sam htio da budem kod kuće, u svom Rio de Žaneiru. Rano bih otišao kući od Sedorfovih i odmah nazvao svoju majku i svoju porodicu da im čestitam Božić. U pozadini sam čuo bubnjeve i počeo odmah plakati. Bio sam jako tužan, zgrabio sam flašu votke i popio je sam."
"Znao sam da sam u Milanu s razlogom. Bog mi je dao priliku da poboljšam život svoje porodice. U jednom sam trenutku pobjegao iz Intera i došao ovamo. Mislili su da sam otet, a vi znate da mi niko ne može da naudi ovdje u faveli."
Plakao kad je odlazio iz Intera
"Nisam mogao više da podnesem život u Italiji, gdje su me kamere stalno snimale i pratile. Nisam ovdje zbog alkohola, žena ili droge. Ovdje sam jer sam slobodan. Želim da živim i da i budem ljudsko biće ponovo. Želim mir. To vam je jedina istina. Htio sam da ispunim svačije želje. Trudio sam se kod Roberta Mancčnija i Žozea Murinja, plakao sam na Moratijevom ramenu (nekadašnji vlasnik Intera, prim. aut.), ali nisam mogao da napravim sve što su od mene htjeli", napominje Adrijano.
"Jako su me kritiikovali svi. Sve što sam želio je da se vratim kući. Da li je to zaista toliko pogrešno? Ovdje sada hodam bos i bez majice, igram domine i sjedim na pločniku, slušam muziku i plešem. Vidim svog oca u svakoj od ovih ulica", dodaje Adrijano kome je upravo smrt roditelja promijenila karijeru.
"Čak ne dovodim ni žene ovdje. Zato se uvijek vraćam tu, gdje sam uvijek poštovan i gdje sam naučio što je to zajednica. Vila Kruzeiro nije najbolje mjesto na svijetu, ali je moje mjesto."
Smrt oca promijenila je sve
Adrijano je pored Intera igrao još za Flamengo, Fiorentinu, Parmu, pa u lošijem dijelu karijere Sao Paulo, Flamengo opet, Romu, Korintijans, opet Flamengo, pa Atletiko Paranaense i Majami. Zvanično se od fudbala oprostio 2016. godine, ali je mnogo ranije u njegovoj glavi bilo gotovo.
A, onda je jedne noći dobio telefonski poziv iz Brazila. "Adri, tata je umro", čuo je sa druge strane žice od svojih članova porodice koji su živjeli u domovini. Kapiten Havijer Zaneti bio je kraj njega i prisustvovao je sceni koju nikad nije zaboravio - vidio je kako se u trenutku urušila karijera jednom od najvećih talenata koje je svijet vidio i koji je sa samo dvadesetak godina ostao bez najvećeg oslonca - svog oca.
"Vidio sam ga u sobi. Bacio je telefon i počeo da vrišti. Takav vrisak ne možete ni da zamislite. Od tog trenutka smo ga Morati i ja gledali kao da je bio naš mlađi brat. Nastavio je da igra fudbal, da postiže golove i da upire prstom ka nebu poslije svakog. I poslije tog telefonskog poziva više ništa nije bilo isto", rekao je Zaneti.
Adrijano zaista više nikad nije bio isti, iako je imao samo 23 godine. Tokom sezone 2006/07 dva puta su ga predstavnici kluba "hvatali" u noćnom provodu, selektor Brazila Dunga nije ga više zvao u "A" selekciju i apelovao je na njega da promijeni ponašanje i da se fokusira na fudbal... Počeo je da propušta treninge u Interu što je razbjesnilo trenera Roberta Manćinija... Kraj je bio neminovan, a rastanak se dogodio u novembru 2007, kada ga je Inter poslao ja pozajmicu u Sao Paulo.
Narednih skoro deceniju igrao je fudbal, a zapravo nije - samo je htio da bude u svojoj faveli.