Nekadašnji hrvatski reprezentativac Niko Kranjčar govorio je o karijeri, odnosu sa ocem Zlatkom, meču protiv Srbije, ali i o srpskim fudbalerima s kojima je dijelio svlačionicu.
Niko Kranjčar je imao zavidnu karijeru u kojoj je nastupao u zagrebačkom Dinamu i Hajduku iz Splita prije odlaska u englesku Premijer ligu. Tamo je tri sezone proveo u Portsmutu, godinu više u Totenhemu, potom je bio u Dinamu iz Kijeva i Kvins Park Rendžersu, prije prelaska u škotski Glazgov Rendžers.
Na početku razgovora istakao je da mu je biti normalan najveći uspjeh u cijeloj karijeri.
"Ostao sam svoj tokom cijele karijere. Karijera fudbalera je, mislim, predivna, nosi puno radosti i veselja, ali isto tako i mnogo teških trenutaka i teškoća. Velika većina igrača prolazi kroz uspone i padove. Ostati normalan u svemu tome i biti istinit prema sebi i svojim najbližima, mislim da je najveće bogatstvo", rekao je Kranjčar.
U startu je razriješio dilemu ko je bio bolji fudbaler - on ili njegov otac Zlatko "Cico" Kranjčar, legenda kluba sa "Maksimira".
"To je bilo vrlo jednostavno. Ja sam njemu od prvog dana rekao da je on nenadmašan i da će uvijek biti najbolji fudbaler u porodici. Tako da smo to odmah raščistili, tu nije bilo problema, sve je evidentirano".
Kranjčar je odigrao više od 80 utakmica u reprezentativnom dresu, a naravno da se prisjetio i meča protiv Srbije u Zagrebu u okviru kvalifikacija za za Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu.
"Bilo je 2:0, ili 2:1, zaboravio sam. Mislim, nebitno, pobijedili smo utakmicu. Glupo je reći da je to bila kao i svaka druga utakmica, jer nije. Ali na terenu je prošlo sve u sportskom duhu i nadmetanju. Definitivno smo zaslužili tu pobjedu", dodao je Kranjčar o susretu na kojem su mrežu "orlova" pogađali Mario Mandžukić i Ivica Olić.
Prema njegovim riječima, nije ostao u redovnom kontaktu sa srpskim fudbalerima s kojima je igrao tokom karijere, ali ih rado sretne na događajima poput Simposara 2025 u Sarajevu.
"Slabo se čujem inače. Imao sam predivne saigrače, Miloša Ninkovića pod broj jedan (u kijevskom Dinamu, prim.aut). Pa onda još dosta njih, recimo Deki Stefanović, koji mi je bio od velike pomoći kad sam došao u Portsmut, a bio mi je tada i kapiten. Generalno nisam osoba koja ostane u kontaktu, ali rado vidim ljude koji su mi u datom trenutku obilježili život. Stvarno sam imao super iskustva i nikad nisam dijelio ljude na 'ove ili one'".
Kao najopasnijeg rivala u Engleskoj i najboljeg igrača izdvojio je jedno ime.
"Uvijek sam bio ljubitelj fudbala Pola Skolsa. Tada je bilo opasno igrati protiv Mančester junajteda. Za vrijeme Aleksa Fergusona bili su stvarno dominantni i moćni, imali su autoritet. Nemanja Vidić je bio opasan".
Na kraju, nije želio da se podsjeća na transfer iz Dinama u Hajduk 2005. godine, koji je razumljivo bio jedaan od senzacionalnijih u istoriji fudbala u Hrvatskoj.
"To je davno ispričana priča i tema na koju se ne vraćam", rekao je on.
(MONDO)