Poznati stadion Flaminio u Rimu kultno je mjesto za jugoslovenski fudbal jer je ovdje osvojeno zlato na Olimpijskim igrama 1960. godine.
Fudbalski klub Lacio ima plan da u napušteni objekat u sjeverozapadnom dijelu Rima uloži ogromnih 480 miliona evra i da tako dobije jedan od najmodernijih stadiona u Evropi. Ne planira se rušenje, već samo rekonstrukcija kultnog mjesta za italijanski, ali i svjetski fudbal - uz poseban osvrt na naš region, jer je na njemu Jugoslavije osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama.
Riječ je o stadionu Flaminio, koji već 15 godina stoji napušten i kojem je očajnički potrebno generalno sređivanje. Lacio ima velike planove, jer želi da ga učini jednim od najljepših stadiona u Evropi, ali i svojim novim domom. To bi, u teoriji, moglo da se desi tokom narednih pet godina i bilo bi u potpunosti u skladu sa ranije istaknutim željama Lacija da napusti "Olimpiko" koji dijeli sa Romom.
Kako izgleda stadion Flaminio?
Fudbalski stadion Flaminio u Rimu napravljen je za potrebe Olimpijskih igara 1960. godine, a otvoren je godinu dana prije tog događaja. On je izgrađen na mjestu starog stadiona "Nazionale", koji su godinama koristila oba rimska kluba i koji je svojevremeno bio domaćin finala Svjetskog prvenstva 1934. godine.
Stadion Flaminio sagrađen je sa duplo manjim kapacitetom, pa je imao oko 25.000 sjedećih mjesta. Na njemu su sezonu 1989/90 odigrali Roma i Lacio, više od decenije bio je dom ragbi reprezentacije Italije, a na njemu su igrali i ragbi klubovi i niželigaški fudbalski timovi. Ipak, stadion je danas daleko od svog najboljeg izdanja.
Iako je djelimično renoviran 2008. godine, stadion je zatvoren 2011. godine. Od tada uopšte se ne koristi i lagano propada - što bi Lacio želio da spriječi ogromnim ulaganjima koja bi mu omogućila da ima svoj dom. Za sada, Lacio sa Romom dijeli stadion "Olimpiko" u Rimu, ali bi to moglo da se promijeni kada Flaminio dobije novi sjaj.
Ranije je postojala ideja da se oko stadiona Flaminio gradi sportski kompleks koji bi obuhvatao teren za hokej, bazen olimpijskih dimenzija, teren za padel i druge sadržaje. Taj prijedlog je odbijen, pa je mnogo vjerovatnije da Lacio dobije priliku da ga sređuje po svojim zamislima - već postoji plan o ulaganju 480 miliona evra, koji bi značajno promijenili izgled stadiona.
Lacio bi želio da mu poveća kapacitet na čak 57.000 sjedećih mjesta, što znači da bi drugi prsten tribina bio građen bez rušenja postojećeg objekta. U prijedlogu koji je već predstavljen javnosti navodi se i da bi stadion bio gotov do 2031. godine, što znači da bi bio jedan od kandidata za mečeve Evropskog prvenstva 2032. godine, koje će Italija i Turska zajedno organizovati.
Kako je Jugoslavija osvojila zlato na Olimpijskim igrama?
Fudbalska reprezentacija Jugoslavije ostvarila je jedan od najvećih uspjeha osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu, davne 1960. godine. Tada je tim predvođen selektorskom komisijom u sastavu Aleksandar Tirnanić, Ljubomir Lovrić i Dragomir Nikolić uz mnogo sreće stigao do najsjajnijeg odličja.
Jugoslavija je takmičenje počela pobjedom nad Ujedinjenom Arapskom Republikom - unijom Egipta i Sirije - od čak 6:1, uz golove Bore Kostića (tri pogotka), Milana Galića i Tomislava Kneza, dok je jedan pogodak bio autogol. Prvi meč na turniru Jugoslavija je odigrala na stadionu Adrijatiko u Peskari, zatim drugi na stadionu Komunale u Firenci, a tamo je nadigrala selekciju Turske (4:0) golovima Bore Kostića (dva pogotka), Milana Galića i Tomislava Kneza.
Posljednji meč grupne faze igrao se na stadionu Flaminio u Rimu, a protivnik Jugoslavije bila je Bugarska. Sva tri pogotka postigao je Milan Galić, ali ubjedljiva prednost nije sačuvana pa je meč završen neriješenim rezultatom - koji je bio dovoljan da Jugoslavija ode u polufinale turnira.
Tamo se dogodio jedan od najspektakularnijih momenata u fudbalskoj istoriji na ovim prostorima. Nakon 90 minuta nije bilo pobjednika, Milan Galić je pogodio u 107. minutu, a Paride Tumburus odgovorio dva minuta kasnije. Kada su završeni produžeci nisu se šutirali penali - odluku o timu koji prolazi dalje donio je žrijeb.
Ser Stenli Raus, predsjednik UEFA i član FIFA je u zatvorenom prostoru i bez prisustva publike stavio u šešir listiće sa imenima obje reprezentacije, a zatim izvukao tim koji će igrati finale. Bila je to Jugoslavija, koju je pogledala sreća - domaćin je sa turnira na Olimpijskim igrama ispao na veoma čudan način. U drugom polufinalu Danska je neočekivano pobijedila Mađarsku i tako dodatno olakšala posao jugoslovenskim fudbalerima.
Nakon što je polufinalni meč odigrala u Napulju, reprezentacija Jugoslavije se vratio na stadion Flaminio i tamo osvojila zlatnu medalju - savladana je Danska (3:1), a strijelci su bili Milan Galić u prvom, Željko Matuš u 11. i Bora Kostić u 69. minutu meča. Milan Galić je završio turnir kao najbolji strijelac sa sedam golova, a Bora Kostić je bio drugi na listi sa pet pogodaka.
Za reprezentaciju koja je osvojila zlato igrali su: Andrija Anković, Zvonko Bego, Vladimir Durković, Milan Galić, Fahrudin Jusufi, Tomislav Knez, Bora Kostić, Aleksandar Kozlina, Dušan Maravić, Željko Matuš, Žarko Nikolić, Željko Perušić, Novak Roganović, Velimir Sombolac, Milutin Šoškić, Silvester Takač, Blagoje Vidinić i Ante Žanetić.
Bonus video:
(MONDO, Dušan Ninković)