"F117 je pao kao kamen, samo ispao iz oblaka": Srpski fudbaler je '99 rušio ponos američke vojske

Savezna republika Jugoslavija trpjela je bombardovanje NATO pakta od 24. marta do 10. juna 1999. godine, iako nije postojao osnov u međunarodnom pravu po kojem bi takva agresija bila izvršena. Kao važan dio života naroda u Jugoslaviji tokom tih dva i po mjeseca istakao se sport, pa je bilo onih koji su ga igrali i pokušavali na mečevima da šire poruke mira. Sa druge strane, bilo je i onih koji su sa sportskih terena prešli u rovove...

Pamti se da je nekadašnji fudbaler Crvene zvezde Vladan Lukić obukao uniformu i stavio se u službu otadžbine, a još drastičniji primjer je nekadašnjeg fudbalera Đorđa Maletića. Nekadašnji prvotimac Smedereva, pančevačkog Dinama, Jedinstva iz Stare Pazove i drugih klubova bio je jedan od vojnika koji su učestvovali u obaranju aviona F117, koji je 27. marta 1999. godine pogođen na nebu iznad Srema, a zatim pao u njivu nedaleko od sela Buđanovci.

"U četi Zoltana Danija bio sam komandir elektro-energetskog odeljenja, koje je namijenjeno za sigurno i neprekidno snabdijevanje specijalnih potrošača raketnog sistema i često ga nazivaju 'srce diviziona' jer bez njega sistem ne bi mogao da funkcioniše. Tu se pretvara električna energija koja je potrebna za rad nišanskog radara, lansirnih rampi i sklopova uređaja u kabini za navođenje", ispričao je Maletić u ekskluzivnom intervjuu koji je dao za MONDO.

Noć o kojoj se priča i 27 godina kasnije veoma je jasna u sjećanjima Đorđa Maletića, vojnika koji je nakon penzionisanja počeo svoje fudbalsko znanje da prenosi na najmlađe. To radi i danas, gotovo tri decenije nakon što je učestvovao u jednom od najvećih poduhvata tokom NATO bombardovanja. Ispričao nam je kako je izgledalo obaranje "nevidljivog".

"Opisaću vam kako sam ja to doživio. Moja kabina je odvojena od kabine u kojoj su kolege, dijeli nas jedan metar. Ja u kabini nemam vizuelni prikaz, kao što oni to imaju na ekranima i vide cilj. Ja slušam komunikaciju, povezani smo glasno-govornom vezom među kabinama. Slušam komande, 'Otkriven cilj', 'Zahvaćen cilj' i kada je iz trećeg pokušaja zahvaćen dolazi do lansiranja. Strahovita detonacija! Lansirna rampa je bila u pravcu mojih vrata, ispred kojih je bio zemljani grudobran visine dva metra. Dio kabine je ostao otkriven, a na sedam-osam metara od mene je nišanski radar. Počelo je da puca po mojoj kabini, da zvoni na sve strane. Ja sam u prvi mah mislio da smo dobili protivradarsku raketu u nišanski radar i da se to čuju geleri. Gledam, ne vidim nigdje rupe, muk u kabini... Zapravo, to je bio potisak od lansirne rampe, oko 14 tona prilikom lansiranja rakete. Sav onaj kamen, tucanik, koji je bio nasut za postolje rampe potisak je potjerao i prštalo je po kabini. Poslije nekoliko sekundi čujem da kreće druga raketa. 'Dobro je, mi smo je lansirali. Preživjeli smo', pomislio sam. Muk u kabini, ne čuje se ništa na vezi, niko ne govori... Meni đavo ne da mira, ja izlazim nakon jedno dva ili tri minuta. Niko se za to vrijeme nije oglasio. Otvaram vrata druge kabine, Dani mi kaže da zatvaram jer u slučaju dejstva mogu da poginem. Ajde, vratim se ja u svoju kabinu... Nakon nekih dvadesetak minuta smo dobili komandu za premještaj", pričao je Maletić za MONDO.

Maletić i njegove kolege iz Trećeg raketnog diviziona 250. raketne brigade su napravili podvig, ali u prvom trenutku nisu znali da su oborili "kapitalca", odnosno avion koji je bio ponos američke vojne industrije. Prije dejstovanja nad Srbijom, F117 je imao akcije nad Panamom i tokom Zalivskog rata, ali tamo sistemi nisu uspjeli ni da ga uoče - a ne da ga gađaju.

"Pošto sam sa ovog područja i poznajem dobro teren u Sremu, a nama je naredni vatreni položaj bio u selu Prhovo, prvi sam spakovao tehniku sa svojim vojnicima. Očekivali smo udar grupe koja je bila namijenjena za uništavanje raketnih sistema. Međutim, starješine koje su bile u kabini kažu da su se razbježali i oni koji su bili na radaru. Nakon pola sata je uslijedila komanda za relokaciju na naredni vatreni položaj. Kačimo tehniku na kamione, prevodimo iz borbenog u marševski položaj i kako se ko spakuje tako idemo. Prvi sam stigao do puta Šimanovci - Prhovo i tu se sreo sa vojnom policijom. Oni otvaraju prozor, kažu 'Bravo, evo sve vijesti javljaju, oborili ste onaj 'Nevidljivi', F117'. Zaista, kada smo došli u Prhovo i jedinica se prikupila na mjestu narednog lociranja komandant diviziona Dani Zoltan okupio je sve starešine i zvanično je saopšteno da smo oborili stelt F117. Euforija je bila velika, ali krenula je kiša i odmah novi radni zadatak. Postavljali smo opremu i istu noć smo imali nova dejstva", govorio nam je Maletić, dok su oko nas golubinački dječaci šutirali loptu.

Američki avion pao je ubrzo nakon pogotka, vazdušnom linijom tek nekoliko kilometara daleko od mjesta na kojem se nalazio Maletić i njegov saborci. Iz priče sa svjedocima, Đorđe Maletić je mogao da stekne utisak kako je F117 završio u njivi nedaleko od Buđanovaca, sela u opštini Ruma.

"On je pao kao kamen! Ljudi koji su bili očevici, koji su to gledali, kažu da je ispao iz oblaka i pao kao kamen! To je avion 17 metara dug, sa rasponom krila od oko 20 metara, veliki cilj i za razliku od F16 nema velike manevarske sposobnosti. Kad ljudi pričaju da je nevidljiv, to nije tačno. On je samo manje vidljiv od ostalih. Vidljiv je, da ga nismo radarski otkrili ne bismo imali na čega da navedemo raketu. On je otkriven iz trećeg pokušaja jer je prvo bježao operatorima. Imamo jednog operatora koji prati po vertikalnoj osi i drugog koji prati po horizontalnoj. Kad ga oni zahvate na svoje ose, u presjeku osa ga predaju na praćenje oficiru za vođenje koji kasnije lansira rakete. On može poslije da pravi manevre kakve hoće, raketa pogađa sa procentom uspješnosti od preko 90 odsto. U prvim pokušajima bježao je van vidnog polja na ekranu, tek u trećem položaju su našli presjek. Predat je oficiru za vođenje, uslijedila je naredba, vidjela se putanja rakete i eksplozija što znači da je cilj pogođen. Stepen oštećenosti i ostalo ne možemo da znamo u tom trenutku. Pogodak je bio izvanredan. On je možda samo par kilometara mogao da nastavi da leti", zaključio je Đorđe Maletić, koji je kasnije penzionisan kao zastavnik.

Pročitajte kompletan intervju koji je Đorđe Maletić dao za MONDO prije dvije godine, na 25. godišnjicu obaranja skupocjenog aviona koji je bio ponos američke vojne industrije.