Mateja Kežman novi dom prinašao na popularnoj srpskoj planini.
Slavni fudbaler Mateja Kežman već godinama živi daleko od očiju javnosti. Iako je karijeru završio prije skoro 15 godina, njegov život oduvijek intrigira medije. Sa trećom suprugom Tarom Šumonjom ima četvoro djece i stvorili su pravu malu porodičnu idilu na Kopaoniku.
Kada je rekao konačno "zbogom" fudbalu, Kežman je neko vrijeme radio kao agent, najpoznatiji klijent mu je bio Sergej Milinković-Savić, ali je ubrzo shvatio da želi mirniji život bez stresa.
Znalo se za njegove apartmane u Crnoj Gori, a prošle godine je ugostio ekipu emisije "Neuspjeh prvaka" u "Planinskim kućama Kežman" na Kopaoniku, u svom novom poslovnom projektu.
Jake emocije i djetinjstvo ga vezu za Kopaonik
Još kao mali je provodio dosta vremena na popularnoj srpskoj planini, a porodica je prepoznala njegovu želju da se bavi turizmom i pomogla mu u toj zamisli.
"Kao klinac bio sam kamper sa roditeljima. Od 1982. do 1991. godine kampovali smo na Lastovu, jer je otac volio pecanje i tu smo se našli i devet godina smo ljeti po tri mjeseca bili tamo. I on je igrao fudbal, pa smo te pauze od po dva-dva i po mjeseca provodili tamo", rekao je bivši reprezentativac i as Partizana, PSV Ajndhovena, Čelsija, Atletika, PSŽ-a...
"Skoro sam posjetio to mjesto ponovo, vodio sam suprugu da joj pokažem park, sada je renoviran, ali su emocije proradile. Vojska nas je 1991. godine pitomo, lijepo 'iselila', a prikolica je ostala. Ljudi sa Lastova su je čak sačuvali i poslije 10 godina su je vratili ocu. Tada mi je priroda ušla 'u krv", kazao je on.
Od Londona, Pariza, Hongkonga, do Kopaonika
Sada je Kežman stacioniran na Kopaoniku, iako je tokom karijere proputovao čitav svijet. Prvo je Kopaonik bio bijeg od turbulentnog života u gradu, da bi se potom rodila ideja o biznisu.
"Život me je potom vodio drugim putem, od Londona, Madrida, Pariza do Hongkonga i dalje, ali sam se na kraju vratio korijenima koje su mi roditelji usadili kao dijete. Prije 15-20 godina došao sam na Kopaonik, volim da dođem i dolazio sam i tokom karijere, kada sam krišom pomalo skijao, naravno da sam se pritom veoma pazio. Bila je to strast koju sam oduvijek gajio, a prije sedam-osam godina smo supruga i ja odlučili da se preselimo ovdje, napravili smo sebi kuću, provodili ovdje sve vrijeme, pa odlučili da uđemo u ovaj vid posla."
Ideju je dobio u doba korone, kada se potpuno vratio prirodi. Kasnije se ispostavilo da je to dugoročno rješenje.
"U vrijeme korone došli smo na tu ideju, polako smo ušli u gradnju, napravili projekte koje vidiš i posljednje četiri godine bavimo se ljetnim i zimskim turizmom. Ljudi dolaze i odlaze presrećni, što je vrlo važno. Ide super, iako smo jako mladi dobro smo to razradili, imamo lijepu ekipu, bavimo se gostima, a ja kao gost znam šta bih volio da vidim od domaćina. Pravim i svoju rakiju, napravio sam hektar i po zemlje odavde, pečem svoju rakiju posljednje četiri godine, pa gosti to probaju. Imamo dole orahe, lavandu, šljive..."
Raširio je Kežman svoje poslovanje u niz različitih pravaca i jedno im je zajedničko - sve je daleko od Beograda, u koji više ne dolazi.
"Imam i restoran koji radi samo zimi, po rezervaciji pravi domaća jela na savremeni način. Malo smo to šire razvili, nismo ovdje non-stop, imamo ljude koji nam pomažu. Ovdje živimo, ali od maja do oktobra pobjegnemo na more, da li je to Crna Gora ili Istra, a onda smo od oktobra do maja ovdje, mali ide tu na Kopaonik u vrtić. U Beograd praktično ne ulazim, ako uđem istog dana to i završim i vratim se ovdje. Dođem jednom-dva puta u dva-tri mjeseca u Beograd", kazao je on.
"Drugačiji je život, ima više vremena za čitanje, edukaciju, više sebe ne vidim u Beogradu. Sve dalje od grada", nasmijao se Mateja Kežman, kome navijači Partizana skandiraju ime i decenijama nakon njegovog odlaska iz kluba.