Ivković se prisjeća svojih dana u Dinamu i Zvezdi, ističući kako je Zvezda bila privilegovanija u prvenstvu.
Tomislav Ivković jedan je od malobrojnih fudbalera koji su nosili dresove i Dinama iz Zagreba i Crvene zvezde. Slavni golman rođen je u Zagrebu i ponikao je u dresu Dinama i bio je nezamjenljiv na golu ovog kluba sve dok se nije žestoko posvađao sa Ćirom Blažovićem koji nije htio ni da čuje za njega. Bio je protjeran iz tima, slali su ga na pozajmicu u Vinkovce, dok iako je bio u klubu kada je DInamo prekinuo svoj šampionski post 1982. godine, nije zvanično zaveden kao član slavne generacije.
"Zar nije mogao da mi da minut? Naravno da je mogao, čak mi je to i obećao, ali je pogazio svoju riječ, prevario me je. Neću mnogo o tome, jer Ćirinu karijeru neizmjerno poštujem, bio bih velika budala da to ne mislim, ali odnosi između nas dvojice nisu bili nimalo normalni. Zato nisam dobio bar jedan minut", rekao je Ivković u intervjuu za "Jutarnji list".
"On je na meni gradio disciplinu, a ja na njemu karakter. Vlak je imao najbolju sezonu u karijeri, bilo mi je jasno da moram da sjedim na klupi, ali nakon što me nije želio uvesti u igru, među nama je bilo završeno".
Kako je Ivković došao u Zvezdu?
Išao je prvo u Vinkovce, a zatim ga je pozvala Crvena zvezda i njeni čelnici su je ubijedili da 1983. godine dođe na "Marakanu" gdje ga je čekalo mjesto prvog golmana.
"Najteži trenutak u mom životu bio je dan kada sam morao da napustim Maksimir, ali nisam imao izbora", rekao je Ivković koji ne može da prežali što je Blažević poslije toga otišao iz Dinama: "Drugi najteži bio je spoznaja da sam ja potpisao za Zvezdu, a Ćiro Blažević je možda tri sedmice kasnije odlučio da ode iz Dinama. Da je to uradio malo ranije, odmah bih se vratio u Dinamo. Ja sam zagrebačko dijete, svi smo kod kuće plakali kada sam odlazio u Beograd".
Razlika između Zvezde i Dinama?
"Dinamo je bio gospodski klub, a Zvezda je bila politički nedodirljiva", rekao je Tomislav Ivković na pitanje da uporedi dva slavna kluba.
"Čim uđeš u klub, osjetiš koliko je veliki i moćan. Znate, u Dinamu smo ispod zapadne tribine, u sklopu kluba, imali mali kafić u koji smo poslije treninga redovno išli na kafu ili sok. Viđali bismo ljude koji rade u klubu, pozdravljali se s njima, sjedili zajedno. Malo nakon mog dolaska u Zvezdu popeo sam se u klub, više se i ne sjećam zašto. Kako sam ušao, na hodniku se pojavio Dragan Džajić, kao glavni direktor kluba, i pozvao me kod sebe u kancelariju. Tada mi je rekao sljedeće: "U upravu kluba dolaziš samo ako te zovemo ja ili predsjednik. Tvoje mjesto je u svlačionici i na terenu, a naše je u kancelarijama". U samo dvije rečenice mi je rekao sve što sam trebalo da znam".
Upitan je i da li je Zvezda bila "privilegovana" u prvenstvu: "Dinamo je uvijek teško prolazio kroz Zenicu, Tuzlu, Kruševac, Novi Beograd... Kada sam tamo dolazio sa Zvezdom, odmah bih osjetio veliki, poseban respekt. Oni bi bili u panici čim bi vidjeli Zvezdu, toga nije bilo kada bi dolazio Dinamo. Odmah mi je bilo jasno zašto je Zvezda osvajala titule često, a zašto smo mi titulu čekali 24 godine".
"Zvali su me Brat Hrvat"
Ono što zvanično nije dočekao sa Dinamo, jeste sa Zvezdom koja je postala prvak Jugoslavije 1983. godine: "Slavlje? Ništa posebno, kao da su osvojili neki turnir. Rekli su mi da je njima normalno da osvajaju titule, a da će ludo slaviti evropski trofej kada ga osvoje. Dinamovo slavlje ’82. i Zvezdino ’83. zaista se ne mogu uporediti", rekao je on i žali što je njegova generacija stala u Kupu šampiona protiv Benfike.
"Kako su me primili u Beogradu? Sjajno, bio sam dobrodošao svuda, zvali su me Brat Hrvat. I sve vrijeme sam vozio svog golfa, ZG tablice".
Podsjetimo, Ivković je posle odlaska iz Zvezde branio i u Austriji, Belgiji i Portugalu gdje je čak četiri godine nosio s uspjehom dres Sportinga. U dresu Jugoslavije branio je 38 puta, od 1983. do 1991. godine i pamti se odbranjeni penal Maradoni na Svetskom prvenstvu 1990. godine.