Nekadašnji fudbaler Partizana Ajazdin Nuhi bio je dio šampionskog tima u sezoni 2001/2002.
Crno-bijeli dio javnosti ovog popodneva je potresla tragična vijest. Nekadašnji igrač Partizana Ajazdin Nuhi izvršio samoubistvo, ali će u Humskoj živjeti sjećanja na njega. On je za beogradski tim igrao u periodu od 2001. do 2004. godine kada je dijelio svlačionicu sa Sašom Ilićem i Dankom Lazovićem i bio dio slavne generacije koja je dominantno osvojila titulu u sezoni 2001/2002.
Partizan je do šampionske titule stigao pod vođstvom Ljubiše Tumbakovića, a aktuelni trener crno-bijelih je tada bio lider ekipe i najbolji strijelac sa 12 golova. Takođe, Lazović koji je trenutno sportski direktor bio je jedan od glavnih aduta u napadu (postigao devet golova), dok je Nuhi upravo te sezone stigao iz Čukaričkog i dao veliki doprinos na putu ka uspjehu.
Nuhi je bio pouzdani igrač u rotaciji, da bi 2003. godine na polusezoni otišao u Legiju iz Varšave, a Partizan je bez njega uspio da odbrani titulu. Tokom dvije sezone u Humskoj zabilježio je 29 zvaničnih nastupa (24 u prvenstvu, 4 u Kupu i 1 u Evropi) bez postignutog pogotka.
Sa Nuhijem Partizan gazio do titule
Te sezone Partizan je osigurao titulu nikada ranije. Uspjeli su da sa 81 bodom budu prvi, dok je drugoplasirana Crvena zvezda imala tek 66 bodova. Treći je bio Sartid sa 58, a Obilić je u Evropu otišao sa 56. Zanimljivo da je Mladost iz Lučana ispala iako je u svojim redovima imala ubjedljivo najboljeg strijelca u prvenstvu Zorana Đuraškovića sa 27 golova.
Partizan je te sezone izgubio samo od Vojvodine, Zete i u jednom derbiju od Crvene zvezde, mada su kiksnuli u kupu gdje je Železnik u četvrtfinalu prošao na penale. U Evropi se igralo sa Santa Kolomom i Rapidom iz Beča i ispalo se u prvom kolu Kupa UEFA.
Kakvu karijeru je imao Nuhi?
U seniorski fudbal je uplovio noseći dres Čukaričkog gdje je nastupao od 1997. do 2001. godine, da bi u ljetnom prelaznom roku napravio najveći korak u karijeri i potpisao za beogradski Partizan.
Već u prvoj sezoni (2001/02) osvojio je titulu prvaka države. Bio je licenciran i za evropske mečeve, pa je zaigrao i u Kupu UEFA u čuvenom meču protiv lisabonskog Sportinga. Uslijedila je pozajmica u Legiju iz Varšave, pa u Sartid Smederevo, da bi 2004. prešao u crnogorsku Zetu. Tamo je uspio da oživi karijeru i odigrao je preko 60 utakmica i postigao čak 11 golova.
Uslijedio je transfer u OFK Beograd gdje je proveo tri sezone i odigrao preko 70 mečeva kao jedan od najiskusnijih igrača u timu. Potom se vratio u Crnu Goru, gdje je sa ekipom Mogrena osvojio drugu šampionsku titulu u karijeri u sezoni 2010/11.
Igrao je još za Napredak iz Kruševca, BSK Borču i na kraju Kolubaru iz Lazarevca, gdje je konačno rekao zbogom fudbalu. Bio je član omladinske reprezentacije Jugoslavije za koju je zabilježio jedan zvaničan nastup.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!