A djeca puna mašte, djeca su ukras svije.. derbija!

Duel Crvene zvezde i Partizana koji je odigran juče na stadionu Rajko Mitić događaj je koji se neće dugo pamtiti. Nije nam donio golove, vidjeli smo tek nekoliko pravih šansi, mnogo odugovlačenja i sitnih prekida, faulove i žute kartone,... Nije bilo mnogo spektakularnih stvari.

Ovaj 162. okršaj dva najveća beogradska kluba nije promijenio stanje na tabeli, nije smanjio Partizanov zaostatak za liderom, niti Zvezdi donio titulu, jer je ona crveno-bijelima bila mnogo bliže i prije početka.

Možda će ga najviše pamtiti Lazar Lukić iz Resnika, debitant sa pištaljkom. Imao je nevjerovatno težak zadatak i nije ga obavio loše. Doduše, krupnijih stvari na kojima je mogao da pogriješi nije ni bilo.

Pamtiće se ovaj derbi i kod stranaca, kojih je Beograd bio pun prethodnih dana. Čini se da je najvažnija utakmica srpskog fudbala postala praznik za navijače, ali ne ove domaće već one koji planiraju vikend u Srbiji, jeftin alkohol i slike bakljada.

Na one druge strance, agente, skaute i ostale ljude iz fudbala koji su ''Vječiti'' derbi iskoristili da pogledaju nekog od momaka ''iz izloga'', utisak je mogao da ostavi neki od petorice mladih igrača na terenu. Dvojica su bili debitanti, treći je već prodat, četvrtom ovo nije prvi seniorski klub u karijeri, dok je peti šansu dobio sa klupe.

Krenućemo od onog najiskusnijeg i najskupljeg, jedinog u ovoj grupi momaka koji je već obezbijedio transfer. Strahinja Pavović je već iskusan u derbijima, a od narednog ljeta će biti fudbaler Monaka.

Jučerašnji derbi nije njegova najbolja, ali ni najgora utakmica u karijeri. Bio je solidan, konstantan i siguran, taman koliko je bilo potrebno da mreža crno-bijelih ostane sačuvana. Težinu njegovog posla juče najbolje oslikava velika promjena u napadu Crvene zvezde.

Nakon izlaska Ričmonda Boaćija, Dejan Stanković je na teren poslao Aleksu Vukanovića. Umjesto duel igre u kojoj se povremeni reprezentativac Gane sjajno gradi, Zvezda je pokušala da napadne dubinom, međutim ni to nije dalo rezultate. Istina, Vukanović je uspio da uđe u dvije dobre šanse.

Od Strahinje Pavlovića uvek se očekuje da pokaže fizički snagu, kao i smirenost sa loptom u nogama. Defanzivac crno-bijelih je nekoliko puta fantastično otvarao napade svog tima, iznoseći loptu na protivničku polovinu. Uostalom, to je i jedan od glavnih razloga zbog kojih je on igrač Monaka.

Kad smo krenuli od defanzive, da tim putem i nastavimo. Idemo u vezni red, ali u protivnički tabor i pričamo o Njegošu Petroviću. On je juče bio debitant u dresu Zvezde protiv Partizana, ali je kao prvotimac Rada već igrao protiv crno-bijelih. Nije ovo bio loš meč za njega.

Stvorio je najveću Partizanovu šansu, tako što je neuspješnim driblingom Sume u opasnoj zoni omogućio Sadiku da šutira pored lijeve stative Borjanovog gola. Imao je dvije različite uloge tokom meča, jednu u kojoj je bio najbliži svojim defanzivcima, kao i drugu u kojoj se dodavao napadima svog tima. Mnogim navijačima Crvene zvezde je žao što u toj drugoj ulozi nije proveo malo više vremena.

Da je Partizan bio nešto otvoreniji na stadionu ''Rajko Mitić'', Njegoš Petrović bi možda bio i igrač utakmice. Nekadašnji vezista Rada sjajno mijenja ritam meča i odlično pravi kompletnu tranziciju svog tima iz odbrane u napad. Za to, njegovo najjače oružje, juče nije bilo mjesta, pa je on nekako ostao nedorečen. Nismo rekli da je bio loš, samo je nešto malo falilo.

Za razliku od Petrovića kog navijači Zvezde nisu smatrali za igrača koji bi mogao da bude prva zvijezda meča, Veljko Nikolić je bio upravo to. Iako je juče bio debitant, pogledi Zvezdinih navijača ka Nikoliću bili su prepuni očekivanja.

Famozna priča o ''Zvezdinoj djeci'' trebalo je da dobije potvrdu u samo jednom potezu ovog momka, ali u potezu koji će odlučiti susret. Bilo je nekoliko kandidata za takav potez.

Veljko Nikolić je momak koji je perfektno sačuvao loptu u 21. minutu, kada je asistirao Petroviću za prvi šut koji je zagrijao dlanove Vladimira Stojkovića, a zatim nestvarno primirio loptu i spoljnim dijelom stopala asistirao za Vukanovića, koji nije iskoristio jednu od svoje dvije šanse.

Bilo je tu i grešaka, kao ona kada u prvom dijelu nije uspio lijepo da iskontroliše centaršut lijevom nogom u solidnom kontranapadu domaćina, ili kada nekoliko puta nije poslao najbolji pas zahuktalom Gavriću u prostor. Ipak, pokazao je klasu, pokazao je da Zvezda mora da računa na njega i da je vrijeme za prave minute bilo još ranije.

Još jedna stvar je veoma bitna za razvoj karijere ovog momka. Mladom fudbaleru Crvene zvezde mora biti skrenuta pažnja na duel igru. Iako smo u nekom prethodnom periodu slušali da je on dovoljno dobar da bi izbjegao duele, jer misli brže od rivala, to je nije šampionsko razmišljanje. Velike karijere se prave tako što se mane koriguju, a negde drugdje postoje čvrsti defanzivci koji misle brže.

O igraču koji je ostavio najbolji utisak u redovima srpskog šampiona nešto opširnije je pisao kolega Terzić, pa ćemo pomenuti samo neke detalje. Lično, očekivao sam mnogo od ovog dečka. Da li sam dobio to šta sam mislio da će se desiti? Jesam, u potpunosti.

Željko Gavrić uvijek na terenu izgleda kao da se ne boji apsolutno ničega, ni daleko iskusnijeg Miletića, ni Lazara Markovića koji se spušta da udvoji, ni Bibrasa Natha koji je prilazio iz sredine. Povjereni su mu neki od prekida, imao je pokušaje sa distance i jedino što je možda nedostajalo je malo više korišćenja brzine protiv ''teškaša'' kakav je Nemanja Miletić. Možda ne bi prošlo, ali navijači su željeli da vide.

Priča se završava na drugom krilu, ali i u drugom timu. Tamo je Filip Stevanović, momak koji je u prethodnom ''Vječitom'' derbiju bio pravo otkrovenje. Dobio je šansu od početka, ostavio odličan utisak i Partizanu je taj rizik donio pobjedu. Sada je bio rezerva.

Juče je meč počeo Lazar Marković, ali je bolje bilo kada je na poluvremenu ušao Stevanović. Njegov pritisak na Rodića, dok je ovaj bio u igri, ali i na Degeneka u kasnijoj fazi utakmice, bio je jedan od najboljih Partizanovih detalja sa meča.

Milan Rodić je zaradio žuti karton i povredu u istom momentu, kada ga je Stevanović fintom izbacio iz težišta, a zatim trkom ostavio iza leđa. Da je bilo više vremena i više fudbala, Stevanovićev uticaj na meč bi bio daleko jači. Ovako nam je samo pokazao da je trebalo da startuje prije Lazara Markovića.

Derbi ćemo se truditi da zaboravimo, jer je bio jedan od nekoliko najlošijih ikada, ali ove momke nećemo. Pred petoricom ''klinaca'' koji su juče igrali na stadionu Rajko Mitić je svijetla budućnost, za razliku od srpskog fudbala koji će još neko vrijeme ostati u magli napravljenoj bakljadom.

Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.

Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.