Balkan bojs u NBA mjehuru: Ori se pjesma, šale stižu jedna drugu - "U SAD smo stranci, kad smo zajedno, onda smo naši"

Dobili smo konačno i priču iza slika koje su zapalile region - o Balkancima u Orlandu

Naravno da su u pitanju bili Balkanci. Zvuči kao početak vica, ali tri Slovenca (Luka Dončić, Goran Dragić, Vlatko Čančar), dva Srbina (Nikola Jokić, Boban Marjanović) i Crnogorac (Nikola Vučević) otišli su na večeru i ludo se proveli.

Nazvali su se Balkan Boys, iako nisu bili kompletni. Dva Hrvata (Ivica Zubac, Mario Hezonja) i Bosanac (Jusuf Nurkić) pridružili su im se na "branču" sljedećeg dana, a onda i dva dana kasnije na večeri. Te fotografije obišle su nekoliko krugova po regionu, a sada imamo i pisani trag svega.

Atletik, odnosno njegov novinar Jovan Buha razgovarao je sa učesnicima i prenio nam priču.

"Bila je to luda noć puna emocija. Nismo znali šta će biti sljedećeg dana", rekao je Dragić za Atletik i savršeno sažeo nešto što bi mnogi rekli da je balkanski mentalitet: na krizu i neizvjesnost odgovori pjesmom i veseljem.

Te prve večeri, Balkan bojsi su se sastali da bi se družili sa sebi bliskima. I da bi se malo zabavili. Večera se pretvorila u pića, a pića u puštanje muzike sa mobilnih telefona. Buha piše da su naizgled na svakih par minuta išli "Slavija" Džeja i "Ne može nam niko ništa" Mitra Mirića.

Naravno, nisu bili jedini igrači koji su se te noći opuštali, izlazili i jeli, ali su svakako bili najglasniji.

"Pretvorili smo restoran u klub", priča Dragić.

Pošto nije bilo ćevapa i rakije, društvo se okrenulo pivu. U majicama, šorcevima, papučama i patikama na jeziku koji svi razumiju, a koji se zove u zavisnosti od onog ko sluša, momci su pričali o "mjehuru", novostima iz regiona, koronavirusu, ali i o stanju košarke u svojim zemljama.

Ali, najviše od svega, bilo je tu šale i "peckanja", koje su predvodili Jokić i Marjanović, dvojica standardnih zabavljača u svakom društvu.

"Jokić je šaljivdžija. On se uvijek zeza i zbija šale. Boban se takođe stalno šali. Ma, svi smo otprilike takvi, ali njih dvojica najviše, uvijek smišljaju šale o drugima", ispričao je Zubac za Atletik.

Naravno, njih dvojica su "prozivali" i jedan drugog.

"Jokić i Bobi su najsmješniji ljudi. Naročito zbog toga jer praktično stalno zezaju jedan drugog. Stalno se 'nadgornjavaju', smijali smo se cijele noći. Bobiju sam rekao da kad završi košarkašku karijeru sasvim sigurno ide na televiziju", ispričao je Dragić.

Sa druge strane se po karakteru nalazi Luka Dončić. On je sa 21 godinom najmlađi u grupi i prilično je rezervisane prirode, ali kada je u društvu koje poznaje, na kraju se otvori i pogodi.

"Luka je miran. Miran i pomalo tih, ali sluša sve vrijeme, onda ispali jednu šalu i svi se smiju", ispričao je Dragić.

Te večeri su ostali do dva ujutru, pili i pjevali skoro šest sati.

Poslije sastanka igrača na kome je dogovoreno da se sezona nastavi, Bojsi su se sastali na "branču", ali su sada pozvali i ostatak Balkanaca preostalih u mjehuru: Nurkić, Zubac, Hezonja. I odmah su nastavili gdje su stali prethodne noći, uz glasan razgovor i glasnu muziku, iako je bilo mirnije pošto je bio dan.

Za stolom pored sjedio je Nurkićev trener Teri Stots, Jusuf ga je zamolio da ih fotka i tako je nastao nadimak "Balkanski momci".

Nadimak se svidio svima.

"Ne znam koliko ga ljudi razumije, ali mi svi znamo šta znači", rekao je Dragić.

Od Balkanaca u NBA igraju još i: Bojan Bogdanović (Hrvatska), Bogdan Bogdanović (Srbija), Dario Šarić (Hrvatska), Nemanja Bjelica (Srbija), Džanan Musa (BiH), Luka Šamanić (Hrvatska), Alen Smailagić (Srbija), Marko Gudurić (Srbija) i Ante Žižić (Hrvatska).

Oba Bogdanovića, Šarić i Bjelica su posebno bliski sa grupom iz Orlanda.

Zanimljivo je da niko od njih nije pričao o predstojećim utakmicama, nije bilo "treš toka". Kamoli o politici ili drugim, nažalost standardnijim balkanskim temama. To je objasnio najstariji od njih, Dragić:

"Ne možemo izbrisati istoriju. To znači da su se dešavale loše stvari u ratu i ostalo. Ali, to je sad završeno i moramo da se okrenemo budućnosti. Imam mnogo prijatelja u Hrvatskoj. Ja sam Srbin. Pola Srbin, pola Slovenac, a baka i deda su živjeli u Bosni. Znači da sam živio sa mnogo različitih kultura – pravoslavcima, muslimanima, katolicima. Za mene nema razlike".

Postoji i generacijski jaz i ne poznaju se svi od ranije. Recimo, Dragić ima 34 i nikada u Evropi nije igrao protiv 23-godišnjeg Zubca. Te večeri su prvi put sjedili zajedno, ali jezik, karakter, temperament i jako slični običaji su ih sve zbližili.

"Stvarno nam je bilo super. Zabavljali su se, a sama činjenica da možeš da sediš sa ljudima koji pričaju isti jezik i dijele tvoja mišljenja i iskustva i da pričamo o bilo čemu, stvarno mi se svidjelo", rekao je Jokić.

Nikada svi nisu mogli da se nađu u ovolikom broju zbog rasporeda tokom sezone. Obično ih bude u manjim grupama ili se vide samo kad igraju jedni protiv drugih, na večeri ili druženju.

"Svi smo stranci u SAD – različiti jezik, način života, sve. Kad si sa prijateljima koji dolaze iz istog kraja, budeš malo opušteniji jer znaš odakle su i kako se osjećaju i kakva je kultura, tako da je definitivno drugačiji osjećaj", pojasnio je Dragić.

Trener Denvera Majk Maloun primijetio je kako je to druženje uticalo na Jokića i Čančara tokom trodnevne pauze u NBA.

"Imali su svoju žurku Istočnog bloka. Družiš se sa gomilom momaka sa kojima dijeliš toliko. Mislim da im je to definitivno pomoglo. Momci su se dobro provodili u mjehuru, što mislim i da treba da rade. Mislim da je to sjajno", rekao je Maloun.