Košarka

Rekao sam mu da ga volim... kao pokojnog oca! Saša Danilović govorio o Dudi, a suze su same išle

Autor Bojan Jakovljević

Predsjednik Košarkaškog saveza i legendarni as veoma teško podnosi rastanak sa svojim selektorom i prije svega velikim prijateljem.

Izvor: MONDO/Uroš Arsić/MN Press

Komemoracija povodom smrti vječnog Dušana Dude Ivkovića održana je u ponedjeljak u Domu Narodne skupštine, gdje su se od legendarnog trenera oprostili prijatelji, kolege, igrači, državni zvaničnici...

Oproštajni govor najteže je pao Predragu Saši Daniloviću, predsjedniku Košarkaškog saveza Srbije i bivšem reprezentativcu SR Jugoslavije, koji je pod vođstvom Dušana Ivkovića osvojio vjerovatno najznačajniju medalju srpske košarke - zlato na Evropskom prvenstvu u Atini 1995.

Danilović je stao pred govornicu i od starta se borio sa emocijama. Govorio je kroz suze i kada je čitao pripremljeni govor, a i kada se iz srca obratio svima, a najviše pokojnom prijatelju, od koga se teško rastaje.

"Ovaj Savez ne bi danas bio to što jeste, da nije bilo Dušana Dude Ivkovića. Isto tako, i istorija srpske, jugoslovenske i evropske košarke je nezamisliva bez njegovog imena. Danas mnogi danas ubiru plodove njegovog poluvijekovnog rada u košarci, kojoj je dao cijelog sebe. Košarka nije bila dio njegovog života, već njegov život", rekao je Danilović.

Danilović se borio sa emocijama i govorio kroz suze.

"Pošto sam i prijatelj, veoma teško mi je ovo palo. I za života sam mu rekao da ga volim i poštujem i da ću ga cijelog života voljeti, kao i njegovu familiju. Posljednjih šest mjeseci smo se skoro svakog dana čuli, obilazio sam ga i viđali smo se. Nije prošao dan da se ne čujemo. Za sve što mi je bilo potrebno, za svaku bitniju odluku što se tiče košarke sam se prvo s njim savjetovao. Sad... teško", zastao je Danilović.

"Biće uvijek moj selektor, to je bio, to će i da ostane. Iznad svega, moja ljubav prema njemu, kao prema pokojnom ocu. Neka mu je slava i hvala", završio je Danilović drhtavim glasom.