Sava Lešić je kao dijete morao da izbegne iz rodnog Knina, a sada je opet u Hrvatskoj njegova porodica doživjela velike neprijatnosti.
Iskusni srpski košarkaš i krilni centar Borca Sava Lešić našao se u centru pažnje nakon što su hrvatski mediji objavili da je čekićem napao policajca i njegovog sina u Kninu, što je on najoštrije demantovao. Na kraju se oglasila i hrvatska policija, a sada se čeka epilog svega.
Iskusni krilni centar je rođen u Kninu 1988. godine i tamo je bio u posjeti porodici, koja je među rijetkim Srbima koji su se vratili u taj grad. U Kninu u kome je 1991. godine popisano 80 odsto Srba sada ih je jedva preko 10 odsto, a u svom opširnom intervjuu za MONDO Lešić se prošle sezone prisjećao djetinjstva u Kninu.
"Ti počeci jesu vezani za Požarevac. Mi smo 1995. izbjegli iz Knina iz Hrvatske i tada sam krenuo da treniram košarku u Požarevcu", rekao je Lešič na početku razgovora za MONDO.
Tada je govorio da se kroz maglu sjeća izbjeglištva na koje se zaputio kada je imao sedam godina. Ono što je najviše ostalo urezamo u sjećanju je sve ono što je nakon tog izbjeglištva došlo.
"U suštini generalno se sjećam, kroz maglu se sjećam tih nekih stvari. Mi kao porodica smo hvala Bogu svi živi i zdravi. Ali smo pretrpjeli dio života u kome smo osjetili ogromne posljedice, prije svega tu mislim na moje roditelje. U trenutku si preko noći ostao bez svega što si stvarao cijeli život", prisjetio se tada Lešić.
Ipak, za razliku od nekih porodica koje nisu imale gdje, Lešići su tada našli svoje mjesto pod suncem u Požarevcu, gdje je počeo neki novi život.
"Završili smo u Požarevcu jer je očeva sestra, moja tetka, živjela tu i ona nam je dosta pomogla. Mi smo imali tu sreću da smo tada imali nekoga ko nam je dao neku bezrezervnu pomoć. Ali je bilo dosta više primjera gdje su ljudi živjeli u dosta lošim uslovima. Generalno, i dan danas neki ljudi koji su izbjegli iz Krajine žive na rubu egzistencije. Reći 'hvala' je malo, ali ne postoji nijedan drugi način da se zahvalimo na tome što nam se neko našao", iskren je sada već proslavljeni košarkaš i povremeni reprezentativac.
Prelazak u novu sredinu u tako delikatnom periodu detinjstva mu nije lako pao.
"Kao djetetu to je bio veliki udarac za mene. Znam koliko je meni bilo teško da se naviknem na tu situaciju. Došli smo bukvalno u drugu državu, gdje ti je sve novo, gdje tu isto nije bio neki doček ko zna kakav. Stvarno je bilo teško, velika je to borba bila poslije tog dolaska", ispričao nam je tada Lešić koji je istakao da mu je sve to ipak izgradilo karakter.
Kada se prođu takve stvari - košarka se ne shvata previše stresno!
"Kako ja gledam na to, jeste. To je živa istina, u tom trenutku kada sam zašao u profesionalne košarkaške vode nisam mislio da je pritisak na meni i pitao se 'jao šta ću sad?'. Meni je samo bilo u glavi da ja jednostavno moram da uspijem. Ne zanima me ni pritisak, ni da li me neko vrijeđao, ni da li mi je onaj nešto rekao. Ja imam svoj cilj, želim da pomognem svojoj porodici, želim da pomognem i sebi. Nažalost, takva životna situacija koja je obilježila jedan dio mog života sigurno da pomogne da ti kao osoba i sportista moraš da se boriš, navikao si da se boriš."
Tada, početkom 2022. godine Sava Lešić je ovako govorio:
"To je period života koji je ostavio silne posljedice na mene, jer znam šta smo mi proživljavali kao porodica. Ali eto, na kraju je opet došlo do toga da moji žive već sedam-osam godina u Kninu, da su se vratili. Generalno, kad vidiš i taj rat koji se desio i tu patnju i jedne i druge strane, vidiš da to nije imalo nikakvu svrhu ni poentu. Ali desilo se i šta da se radi."
Sada njegova porodica u Kninu proživljava nove teške trenutke, skoro tri decenije nakon izbjeglištva i skoro deceniju nakon što su rešili da se vrate na svoja ognjišta.